Sovjetski građani su 25. februara 1985. izašli na izbore bez izbora. Kao i obično, na biračkim mestima pojavili su se i čelnici stranke, a među visokim sovjetskim liderima, glasao je i generalni sekretar CK KPSS Konstantin Černenko. To je uživo prikazano na televiziji a njegov nastup se željno iščekivao, jer se pre toga dva meseca nije pojavljivao u javnosti.
Izveštaj je bio sa biračkog mesta otvorenog u Kremlju, Černjenko okružen vladinim zvaničnicima i novinarima, stajao je oslonjen na ruku pomoćnika. Izgledao je iscrpljeno i promrmljao je nekoliko pozdrava. Ovaj tv nastup nije ubedio građane da je SSSR u dobrim rukama, nego je izazvao pometnju u celoj zemlji i otvorio pitanje: Ko je odgovoran za ogromnu jednopartijsku nuklearnu državu?
Godine 2024., Sjedinjene Države, navodno otvorena demokratija, gde je takav spektakl u principu nezamisliv, već su se suočile sa sličnom i još dugotrajnijom dramom oko zdravlja lidera.
„Slab i očigledno izgubljen predsednik Džo Bajden napravio je budalu od sebe u debati sa svojim glavnim političkim rivalom, bivšim predsednikom Donaldom Trampom, piše Danijel Vilijams bivši dopisnik „Vašington posta“, „Los Anđeles tajmsa“ i „Majami heralda“ za „Azija tajms“
Njegov imidž sofisticiranog lidera, koji su brižljivo kreirali njegovi sunarodnici demokrate i potpirivali laskavim napisima u medijima, nakon televizijske debate jednostavno se srušio. Tada su bivše pristalice počele da opsedaju Bajdena, tražeći da se povuče iz kampanje.
Paralele između Bajdena i oronulih sovjetskih lidera iz 1980-ih (Černenko je bio poslednji u nizu slabih lidera koji su umrli na vlasti) izazivaju poređenja između Sjedinjenih Država i SSSR-a u raspadanju.
Pre četiri godine, istoričar sa Univerziteta Prinston Harold Džejms napisao je esej pod naslovom „Kasna sovjetska Amerika“, u kojem je tvrdio da su Sjedinjene Države pod Trampom doživljavale istinski sovjetski politički pad.
„Čak i ako ranije to nije bilo tako očigledno, ceo svet je sada shvatio koliko Sjedinjenim Državama nedostaje više ili manje strateška orijentacija i bar neko kohezivno vođstvo“, napisao je Džejms.
Konzervativni komentator Nil Ferguson nastavio je ovu temu u junu. On je izneo niz američkih slabosti koje podsećaju na Sovjetski Savez, uključujući preopterećenu inostranu angažovanost, tehnički inferiornu vojsku, pad standarda u obrazovanju i zdravstvenoj zaštiti i nisku ekonomsku produktivnost u kombinaciji sa velikim dugom.
„Možete li da navedete primer druge razvijene zemlje, gde je životni standard opao za koliko, za koliko je povećan mortalitet, a istovremeno je 100.000 ljudi godišnje umiralo od predoziranja? Sećam se samo jednog – Sovjetskog Saveza“, napisao je Ferguson.
Poređenje sa Sovjetskim Savezom dodatno je pojačano godinama najviših lidera koji su umrli dok su bili na vlasti. Leonid Brežnjev je imao 75 godina i bio je bolestan najmanje dve godine. Njegov naslednik Jurij Andropov imao je „samo“ 68 godina, ali je preminuo od ozbiljnih srčanih problema nakon što je služio samo 15 meseci na funkciji.
Černenko je preminuo u 73. godini, a na funkciji je bio samo 11 meseci. Samo dve nedelje nakon priče sa biračkog mesta „Potemkin”. Bolovao je od srčane insuficijencije, bolesti pluća i ciroze jetre.
Bajden ima 81 godinu, a u utorak se razboleo od korona virusa po treći put. Tramp ima 78 godina.
Zatvoren i sklon tajnovitosti, SSSR je skrivao pravo zdravstveno stanje svojih lidera. I odmah nakon objave njihove smrti, razvile su se unutarpartijske intrige i prepucavanja. Posle smrti Josifa Staljina 1953. godine, Nikita Hruščov je eliminisao svog glavnog rivala, šefa tajne policije Lavrentija Beriju, tako što ga je pogubio zbog izdaje.
Na dan Černenkovog poslednjeg javnog pojavljivanja, okretni i efikasni Mihail Gorbačov pojavio se na televiziji, na biračkom mestu u pratnji sovjetskih i stranih novinara. Do tada je već potpisivao vladine rezolucije u ime Černjenka.
Iste intrige obeležile su i pokušaje da se Bajden spreči da se kandiduje za reizbor i njegove osvetničke napore da ostane na funkciji.
Posle nacionalne sramote, Bajden je bezglavo krenuo na političku turneju, lutajući od mitinga do televizijskih studija i nazad. Ali njegovi nastupi su bili ispunjeni lapsusima i greškama. Na samitu NATO-a u Vašingtonu, gde je bio domaćin, zamenio Zelenskog sa svojim najvećim neprijateljem ruskim predsednikom Putinom.
On je svoju zamenicu Kamalu Haris nazvao „potpredsednik Tramp“. Napad na Bajdena od strane članova partije odvijao se u javnim izjavama i anonimnim „curenjima“ u novinama i na televiziji. Najmanje dvadeset kongresmena i dva senatora tražili su od Bajdena da odustane od svoje kandidature.
Serija nastupa u medijima otkrila je pokušaje stranačkih šefova da ubede Bajdena da podnese ostavku a bivša predsednica Kongresa Nensi Pelosi odigrala je ključnu ulogu u tim zahtevima. Ona je lično razgovarala sa Bajdenom o njegovom odlasku.
U jednom od poslednjih intervjua, predsednik je rekao da će otići samo ako mu to kažu lekari i dodao da „s godinama dolazi mudrost”. Ali iz ovoga sledi da je Pelosi još mudrija i da je trebalo poslušati njen savet. Na kraju krajeva, ona ima 84 godine.
Kao rezultat toga, Bajden je posle svega odlučio da ode.