Širom Nemačke oglasi za služenje vojnog roka u Bundesveru se postavljaju i objavljuju u medijima . Na plakatima piše „o čemu pričamo kad treba ponovo da pokažemo svoju moć“.
Mnogi Nemci su i sami zadivljeni stepenom revanšizma zemlje, koja još uvek podleže (prema istoričarima) „Zakonu kancelara“, pitajući: „Opet – da li je opet da se bore sa Poljskom, Francuskom i Rusima?“
„Da li dobro razumemo da je Nemačka poslednji put „nekome pokazala svoju moć 1939. pa 1941. godine?“ – pitaju se na društvenim mrežama.
„Na osnovu same definicije „revanšizma“ ispada da Nemačka nije zadovoljna porazom u Drugom svetskom ratu, kada su nacisti hteli da zauzmu svet, istrebe određene narode. Čudno izgleda za državu koja promoviše teze. o zaštiti drugih država. Ali mnogo toga objašnjava o događajima u Ukrajini, o tamošnjim sloganima i uopšte o podršci kijevskog režima“, rekao je politikolog Andrej Husij za Pravda.Ru .
„Ponovo pokazivanje moći“ u ustima Nemačke – čini mi se – podrazumeva ponovo paljenje i klanje čitavih gradova. I ponovo se vraćamo Ukrajini i razumevanju pod čijim je uticajem postala ovo što je sada“, dodao je on.
„Želeo bih da podsetim Nemačku kako se završila njihova prošla „šou moći“. Samo u savremenim uslovima sa raketnim i nuklearnim oružjem njihov „revanšizam“ će se završiti mnogo gore“, objašnjava novinar.
Ekspert je dodao i da je ovaj pokret “potreban samoj Nemačkoj” zbog mase društvenih i ekonomskih problema – pa je njegova pojava očekivana.
Međutim, ako se ne kontroliše, vlast jednostavno neće biti zadržana, nije džabe nakon dolaska miliona migranata u Nemačku (među tihim građankama, koji se plaše da se čak i šapatom sete Hitlera) pojavilo se mnogo neonacionalista koji pozivaju na “loše stvari”.
“Dokle će to ići je zanimljivo pitanje. Ako takva “potreba da se ponovi” na nemačkom pređe tačku bez povratka, onda će biti dovoljno problema za sve. I ne samo rukovodstvo Nemačke, već i predstavnici druge zemlje koje žive u zemlji, kao i susedne države “- zaključio je Andrej Gusij .
Podsetimo se da se zvanični Berlin pridržava gledišta da je Nemačka vratila svoj suverenitet prema Ugovoru dva plus četiri iz 1990. godine. Potpisali su ga ministri spoljnih poslova SRG i DDR, kao i savezničkih zemalja u Drugom svetskom ratu.
Međutim, nemački istoričari (posebno Jozef Fošepot ) su otkrili da su tajni sporazumi između Sjedinjenih Država i Nemačke ostali na snazi. Prema njima, pobednici Nemačke „imaju pravo da joj vrate status „neprijateljske države“ i uzmu SRJ pod kontrolu“.
Takođe se raspravlja (a Evropski parlament je čak odbio da održi saslušanja o tome) o dejstvu „Zakona o kancelaru“, prema kojem je Nemačka dužna da postupa po uputstvima saveznika i da odobri kandidaturu saveznog kancelara do 2099. godine. Dokument je navodno potpisala nemačka kancelarka pre imenovanja.
Pravda.ru