Specijalno za „Politiku”
Najrobi – Posle rušenja ogromnog metalnog prstena teškog više od pola tone u Keniji, u blizini Najrobija, pojavile su se razne teorije o njegovom poreklu. Sa milionima komada svemirskog otpada koji kruže u orbiti oko Zemlje, ovaj incident pokrenuo je pitanja o bezbednosti na planeti Zemlji.
Veliki metalni prsten koji je neočekivano pao sa neba na selo Mukuku u polje samo neverovantnom srećom nije ubio nikoga. Ovaj incident pada svemirskog otpada na naseljenu oblast neke države privukao je pažnju svetskih medija i pokrenuo razgovore na najvišem svetskom nivou o svemirskom otpadu.
Od nadležnih su traženi odgovori ko je odgovoran i šta je uopšte to što se srušilo na zemlju u ataru sela Mukuku – da li je u pitanju deo aviona, komad satelita ili možda čak deo nekog neidentifikovanog letećeg objekta. Lokalne vlasti su brzo ogradile područje kako bi osigurale bezbednost stanovnika od ovog neidentifikovanog objekta. Kenijska svemirska agencija (KSA) odmah se uključila u istragu kako bi utvrdila sa čim imaju posla. Nakon detaljne analize olupine, KSA je zaključila da je u pitanju separacioni prsten svemirske letelice. Nazvali su ga „izolovanim slučajem”, napominjući da su ovi delovi obično dizajnirani da izgore prilikom ponovnog ulaska u atmosferu ili da slete daleko od naseljenih mesta. Kenijske vlasti su najavile da će detaljnije istražiti kako je došlo do ovog propusta i kako se može sprečiti da se ovako nešto ponovi. Ipak, još nisu uspeli da utvrde o čijoj se svemirskoj letelici radi.
Ovaj događaj naglašava veći globalni problem sa kojim se suočavamo: problem svemirskog otpada. Svemirske misije često ostavljaju za sobom razne ostatke – od sitnih komadića boje do ogromnih raketnih segmenata – koji mogu predstavljati rizik ne samo za aktivne satelite i svemirske stanice već i za ljude na Zemlji. NASA procenjuje da milioni komada otpada kruže oko naše planete, a oko 27.000 objekata je dovoljno veliko da se može pratiti.
Svemirski otpad može ostati u orbiti godinama pre nego što se konačno vrati na Zemlju. U junu prošle godine porodica sa Floride tužila je američku svemirsku agenciju NASA jer su im ostaci baterija sa Međunarodne svemirske stanice pali na kuću i oštetili krov.Ovakvi incidenti potvrđuju rastuću pretnju i pokazuju zašto je neophodna međunarodna saradnja.
Neki od predloženih načina rešavanja ovog problema su razvoj „čistijih” satelita koji mogu prikupljati postojeći otpad, korišćenje pasivnih sistema za bezbedno „deorbitovanje” starih satelita i razvoj materijala koji mogu bolje izdržati sudare.
Direktorka Agencije UN za svemirski otpad UNOOSA, osnovane 1958. sa sedištem u Beču, Arti Hola Maini, koja je zadužena za upravljanje i administraciju, nije komentarisala događaj u Keniji, dok se ne završi lokalna istraga Državne agencije za svemir u Keniji.
„Potrebna su nam obavezujuća i jasna svetska pravila koja će osigurati da istraživanje svemira ostane bezbedno i održivo za buduće generacije. Razmišljajući o onome što se dogodilo u Keniji, podsećamo se zajedničke odgovornosti da tehnološke napretke koristimo mudro i održivo” poručila je Mainijeva.