Dragan Mihajlović, iz Klokočevca kod Majdanpeka, postao je Veliki vlaški mag, godinu dana posle smrti svoje majke Dragice, najpoznatije vlaške vračare iz ovih krajeva.Za nju jepored bivše Jugoslavije znala gotovo i cela Austrija gde je ona živela sve do svoje smrti.
Pre Dragana zanat vračare pokušale su da prime snaha Sanela, Draganova sestra i ćerke ali im se jednostavnonije primilo. Ali mnogo poznatija od Dragice bila je njena majka Rusanka koja je sredinom prošlog veka vladala đavolima i anđelima i o njenim čudima su pisale sve evropske novine.
Veliki vlaški mag sada vezuje i razvezuje muškarce i žene, pomaže sklapanje brakova, postavlja Devet velikih čvorova, pronalazi Grob u pragu, priziva djavola šandora, otvara i zatvora demona… Da li će on nadmašiti Rusanku, pokazaće godine pred nama.
A mi ćemo se sada podsetiti na neke vradžbine iz Rusankinih vremena.
Đavo pristaje na sve!
Da je zaista u pitanju bilo smrtonosno mađijanje, saznali smo narednih dana, obilazeći poznate vračare u selima oko Majdanpeka, ali i samom rudarskom gradiću i razgovarajući sa njima.
Šezdesetpetogodišnja baba Flora, nastanjena podno planine Stol, iznela nam je svoje gledište kad smo joj postavili pitanje kako se vračare obraćaju đavolima i gde ovi borave kada miruju i kad im ona da “otpust”.
Najpre da razjasnimo neke stvari – kazala je baba Flora. – Ne prizivaju đavola baš sve vračare. Što se toga tiče, kuće tih žena su čiste i nema bojazni da neko postrada ili ga uhvate vrtoglavica i mučnina. Dvorišta tih vračara su takođe čista, kao i okolina.
Poznato je da cela đavolja sorta (računajući akrepe, bauke, more, čume, ale, rusalke, vodene demone, žive vampire…) živi po bunjištima, utrinama, guvnima, gustištima, vodenicama, pod mostovima, grobljima i drugim nepristupačnim terenima. Na tim mestima je opasno zadržavati se i danju, a već noću da i ne govorimo. Postoje određene basme uz pomoć kojih vračare iz svojih skloništa izvode ta čuda, kako bi im pomogla da ostvare željenu radnju. Đavo odmah pristaje na sve i ne treba ga dugo nagovarati. Treba mu samo obećati nešto i – gotova radnja! Ali, on je dobro upućen u karakter vračare koja ga priziva, pa gotovo i ne mrda ispred njenog praga. Tu omrkne, tu osvane. Njega je “koristila” i pokojna Rusanka i njoj je, možda ste čuli, došao glave. Jednog dana, kad nije bilo drugih žrtava u avliji i u kući, lično se okomio na nju i “zakovrljio” joj glavu.
#VELIKI VLAŠKI MAG: Dragan Mihajlović iz Klokočevca TEL: 063/8284812
– Dok sam u mladosti izučavala taj “zanat”, odlazila sam na “praksu” kod Jaglike na Miroč, kod Petrije u Brodicu, kod baba-Jele u Jasenicu, kod Srebre u Plavnu… Neću da lažem, neke su poštene i časne žene, ali ima i onih kod kojih sam samo jednom otišla. Nikad im niko prag ne preskočio i u kuću ušao! U grobu da se mrtve prevrću, šta su sve činile sa ljudima i koje su im pare uzimale!
– I Jaglika je u svoje vreme bila opasna – nastavila je priču Flora – ali su joj ukućani zabranili da se bavi smrtonosnim činima, crnom magijom koje se svi plaše. A kako i ne bi, kad ti život svakog časa visi o koncu, čim si pokucao na njena vrata! Dok sam bila devojka, odlazila sam kod Jaglike da vidim kako ona baje i vraća čini. Nešto me je teralo da naučim te rabote. Tada nije bilo lekara, pa se poneka bolest i bajanjem terala. Kad sam se popela na planinu iznad Milanovca, Jaglika se nije mnogo opirala da me nauči, ali je rekla da joj moj otac dotera žito, kukuruz, pasulj i još ponešto. Pristala sam na sve samo da bih izučila “zanat”. Naučila me je da bajem od svega i svačega, ali mi je kazala da ako hoću sigurno da uspem, treba da upotrebim nešto što i ona koristi kad su u pitanju velike pare i kad je velika nužda.
Prizivanje šandora
– Jedne noći – nastavila je priču vračara sa Stola – Jaglika me je probudila i rekla da pođem sa njom do obližnje reke. Morala je da učini nekom mladiću da se ovaj odmah oženi devojkom koju je izabrao. Tada nisam mogla da poverujem da je to moguće. Čim smo došle do reke, bacila je nastavak i košulju i ostala potpuno gola. Rekla je da i ja to uradim, pa sam je poslušala. Zašla je do pola u vodu, a ja sam ostala na obali. Podigla je obe ruke uvis i poče da recituje: “Đavole, šandore, meda sam ti donela, bombona i šećera, čarape isplela, košulju izvezla, devojku dovela…” Kad je rekla ono za devojku, meni se podigla kosa na glavi! Bilo je jasno da se radi o meni i da je mene obećala tom šandoru! Neka zebnja obuze mi srce, više od onog što sam čula nego od svežine noći. Pomišljala sam da bežim, ai nisam znala gde i na koju stranu. Mislim da je bilo kasno za sve, zato sam klekla, sklupčala se i očekivala dalji razvoj događaja.
– U jednom trenutku, obistinilo se ono što sam naslućivala. Odnekud, iz nekog gustiša, začuli su se zvižduci, kao kad čobani sviraju uz pomoć prstiju. Ta svirka i zvižduci prišli su bliže, možda na dva-tri koraka do mene, ali se nisu tu zaustavili, nego su otišli do Jaglike u vir. Odjednom se sve zatalasalo i iz vode je izronilo dlakavo i tamno stvorenje, baš na mestu gde je ona stajala. Tek mi se sad potpuno oduzela snaga, glas me je izdao i sva moja čula su utrnula. Sa mesta na kojem sam bila, jasno sam mogla da vidim kako se njih dvoje, šapatom i na čudan način dogovaraju, usred noći, u ledenom viru. Ne znam kako Jaglika te noći nije umrla od hladnoće. Posle su oboje izašli iz vode i došli kod mene. Jaglika mi je rekla da moramo odmah otići u njenu kolibu, jer me tamo čeka neki lep mladić sa kojim moram da provedem noć. Dok mi je to govorila, ona grozota je nestala. Brzo sam navukla košulju i suknju, i bez reči sa Jaglikom krenula prema njenoj pojati. I dok je ona otvarala vrata, bez straha sam šmugnula u drugom pravcu, niz strminu, nošena ogromnom snagom. Tek posle dva sata, našla sam se u Golubinju, gde sam i prespavala.