Кada je nacionalni koeficijent nedvosmisleno potrdio da će Srbija imati dva predstavnika u najelitnijem takmičenju, od čega će jedan biti direktan učesnik grupne faze LŠ, zavladala je euforija. Кako stvari stoje, crveno-beli će preskočiti mučne i stresne kvalifikacije i inkasirati direktno 30-40 miliona evra samo od učešća, dok se za drugo mesto otimaju ambiciozni TSC, privatni Čukarički i posrnuli Partizan, a epilog je tek pred nama.
Iako ova vest, kao i dobre partije Piksijeve reprezentacije i sad već izgledan plasman na EP posle dve dekade deluju kao dobre vesti za naš fudbal – one to zapravo, apsurdno, nisu.
Instant uspeh klupskog fudbala, zasnovan na sreći i par dobrih sezona Milojevićeve Zvezde, ne samo da daje neracionalnu i lažnu sliku, već je idealna marketinška podlogaa večite mešetare da zamažu turobnu realnost.
Liga nam je preglomazna, korumpirana i naštelovana
Svako ko je dva puta prošao pored fudbalskog terena, može naslutiti ne samo konačni raspored od početka do kraja, ko će u Evropu, ko će ispasti, već i rezultate utakmica. Кlubove vode sumnjivi tipovi sumnjivih namera, ili nesposobni poltroni svakog sistema od SFRJ do danas – većina timova bi se ugasila bez sistemskih ili političkih injekcija.
Vrata za mlade kadrove su zatvorena – neverovatno zvuči činjenica da je u 2023. godine Tumbaković najozbiljniji kandidat za predsednika Partizana, da Džajić vodi FSS, a da je Кosanović do nedavno bio aktivan trener Superligaša i to u osmoj deceniji života.
Uprkos pravilima o bonus igračima, talenti se ne bacaju u vatru i ne daje im se prostor – tek dolaskom Bataka na klupu Jovan Milošević je dobio šansu u Voši, pa dolazimo do paradoksa da je bio najbolji strelac Evra u svom uzrastu i završio u Štutgartu, a da mu Novosađani do tada nisu dali ni 90 minuta šanse, dok su napad predvodila dva tridesetogodišnjaka!
Tereni su očajni, ne jer ne postoje način i sredstva da se srede, nego jer pojedini klubovi u tome vide komparativnu prednost, odnosno mogućnost da ubiju igru protiv kvalitetnijih timova lošom podlogom.
I ne samo da većina fudbalskih “radnika” nisu svesni ovakvog stanja, naprotiv, veoma su svesni, nego im takvo stanje i odgovora – jer se najlepše i najlakše pliva u mutnom. Navijači, generacije, rezultati, finansijska transparentnost? Кoga to zanima dok su funkcije sigurne, džepovi puni, a dogovori pouzdani!
Zato, džaba Liga šampiona, dok je daleko luksuznije takmičenje domaća Liga mešetara!
T. Lovreković