Nikola Pašić je bio najdugovečniji i svakako najveći i najozbiljniji srpski političar i državnik! U političkom životu Srbije potrajao je, ni manje ni više, 46 godina, i i uglavnom je bio na vlasti. Političku borbu vodio je protiv četiri kralja, Milana i Aleksandra Obrenovića, i Petra i Aleksandra Karađorđevića. Iako je dva puta bio osuđen na smrt, sahranio je prvu trojicu vladara.
Borio se za vladavinu naroda i oslobođenje i proširenje Srbije. Sahranio je dve carevine Tursku i Austrougarsku. Slom treće velike carevine – carske Rusije, na koju se politički uvek oslanjao, sprečila ga je da ostvari svoj politički san i stvori Veliku Srbiju. Sprečio ga je i Aleksandar Karađorđević koji ga je 15. novembra 1918. isključio iz svih političkih dogovora o stvaranju Jugoslavije.
Narod ga je obožavao i na izborima masovno glasao za Pašića i radikale. U svim teškim situacijama a bilo ih je na pretek, kako za Srbiju tako i za njega lično. za njega se govorilo “Ne brinite, zna Baja Pašić šta radi!” Učenik Svetozara Markovića i naslednik Adama Bogosavljevića izrastao je u vanrednog političara koji se nije plašio ni od ekonomskih i vojnih ucena najvećih sila od Austrougarske do Amerike, Tursku da i ne pominjemo.
Zanimljivo je šta bi danas Baja Bašić uradio sa Kosovom da je kojim slučajem na mestu predsednika Vučića. Uzgred Vučić u svom kabinetu, to sam video rođenim očima, drži bistu upravo ovog političara.
Šta bi danas “znao Baja da uradi”?
Teško je reći. Mi ne znamo koju bi šahovsku partiju odigrao danas na Kosovu danas naš najveći političar, ali on bi sigurno znao.
Ono što znamo je da je čuveni italijanski ministar spoljnih poslova – grof Sforca – u svojim memoarim pod naslovom “Neimari savremene Evrope” zapisao da ga je pri svakom zvaničnom susretu, Pašić nezvanično pitao: “Kada ćemo ti i ja da podelimo Albaniju?”
Dalje o Kosovu i Pašiću.
Činjenica je, koja mnogima nije poznata, da je 1912. Pašić napisao teks pod nazivom Šta hoće Srbija, u kojem je detaljno objasnio spoljnopolitički program Srbije kao oslobodilački.
Pašić je bio realan političar i jasno je pravio razliku između želja, mogućnosti i realnosti. Znao je granice do kojih Srbija, ali i druge države mogu ići. To se možda najbolje vidi na primeru razgraničenja sa Albanijom. On je zato uticao na vlast Cne Gore da se povuče iz Skadra na samo zbog pretnji Austrougarske nego i zbog insistiranja Velikih sila.
Pašić ni svojim najvećim političkim prijateljima Rusima ne popušta 1913. godine kada su insistirali da Bugarska ima zajedničku granicu sa Albanijom. Baja je odlučno zatražio reviziju tog ugovora jer bi opstanak Srbije kao države bio neizvestan ukoliko bi bila ukleštena između Albanije i Bugarske.
I sada najvažnije. Nikola Baja Pašić je lično 1912. godine napisao Ugovor o zajednici Srba i Albanaca u Kosovskom vilajetu! Iako je Pašić smatrao da su Albanci u stvari Srbi koji su prihvatili arnautsku veru, on kosovskim Albancima nudi autonomiju koja bi se ispoljila ne samo u slobodi vere, uvođenju albanskog jezika u škole, zatim u uprave njihovih opština i u sudove. Čak im nudi i poštovanje njihovih starih sudskih običaja! Pašić nudi Kosovskom vilajetu čak i uspostavljanje posebne Albanske skupštine koja bi donosila zakone o verskim, školskim i sudskim pitanjima.
Da li treba reći da ovaj više nego korektan Pašićev predlog prema jednoj nacionalnoj manjini Albanci u Vilajetu nisu prihvatili. Odbili su zato što im je Austrougarska garantovala dobijanje države.
Da se vratimo na čuvenog italijanskog diplotu Kara Sforcu koji u delu knjige pod naslovom “Pašić duša Srbije” kaže:
-Pašić nikada nije mogao da razume što sam ja uvek prelazio preko mnogobrojnih ponuda koje mi je on činio o podeli Albanije između Italije i Srbije. On nije mogao da shvati kako sam ja ostao ravnodušan prema jednom projektu koji bi se sigurno svideo baronu Soninu.
Mnogo toga se posle dogodilo pa i među nama dvojicom: pa, ipak, kad je 1922. došao da me poseti u talijanskom poslanstvu u Parizu – tada su bila na dnevnom redu neka albanska pitanja – nije mogao da mi ne rekne:
-Vidite, gospodine Sforca, zašto ste onda uvek otklanjali moje predloge u vezi s Albanijom? Ne bismo imali ovih neprilika…
Kao ni na Krfu, ni ovaj put nisam pokušao da mu to objasnim. Pravo naroda na nezavisnost, interse Italije da se ne izneveri pravu nacionaliteta – sve to je za njega bila zatvorena knjiga. I stoga on nikada nije mogao primiti s oduševljenjem da se ono što je on hteo da bude “Uveličana Srbija” preobrazi u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca.
Da je čovek mogao da otvori njegovo srce, našao bi u njemu ove tri reči: Srbija, Bugarska i Albanija.
Nepoverenje prema Bugarskoj, pohlepa za Albanijom, ali bezgranična ljubav i ponos za Srbiju, za svoju malu seljačku Srbiju.
Nešto nalik na osećanje koje zemljoradnik gaji prema njivama što ih je nasledio ili stekao po cenu hiljade žrtava. One su za njega najplodnije i najlepše na svetu.
tako je Pašićev stav prema prema Kosovskom vilajetu ocenio Grof Karlo Sforca. Ono što nije rekao je da su Albanci tada imali zaštitnike u Austrouarskoj, danas imaju u Americi i Nemačkoj. Nije bilo lako Pašiću, nije lakše ni Vučiću, danas.
Zna Baja šta radi! verujemo da i naš predsednik Vučić zna šta radi!
Afera/Gradiša Katić