Bivši kancelar je zadržao funkcije u upravnim odborima ruskih kompanija koje podržava ruska država
Kada je Rusija izvršila invaziju na Ukrajinu, većina bivših evropskih lidera sa unosnim pozicijama u upravnim odborima ruskih kompanija koje podržava ruska država brzo su reagovali: od Finske do Italije, Francuske do Austrije, bivši premijeri su brzo dali ostavke na svoje pozicije. Samo jedan nije — bivši nemački kancelar Gerhard Šreder, piše Fajnenš Tajms u opširnom članku objavljenom 28. marta.
Njegovo odbijanje da uputi bilo kakvu kritiku ruskom predsedniku Vladimiru Putinu zbunilo je i naljutilo bivše kolege i nemačku javnost. „Samo ne znam zašto je to uradio“, rekao je bivši kolega. „Veoma je teško razumeti.”
Kao odgovor na to, celokupno osoblje Šrederove kancelarije dalo je ostavku i njemu je oduzeto počasno državljanstvo njegovog rodnog grada Hanovera – što je takođe učinjeno Adolfu Hitleru, posthumno.
Ipak, bivši lider nemačkih socijaldemokrata (SPD) zadržao je svoje pozicije u kompanijama koje podržava Kremlj: on ostaje predsedavajući naftne kompanije Rosnjeft i projekta gasovoda Severni tok, i nije odbio svoju nedavnu nominaciju u odbor ruskog izvoznika gasa Gasproma koji radi pod okriljem ruske države.
Koreni Šrederove privrženosti Rusiji
Oni koji poznaju Šredera kažu da su njegove odluke simbol višedecenijske posvećenosti njegove stranke zbližavanju sa Rusijom, od Ostpolitike bivšeg kancelara SPD-a Vilija Branta iz sovjetske ere do „Vandel durch Handel“ — promene kroz trgovinu — politike koja se nastavila i pod njegovim naslednikom iz redova Demohrišćanima, Angelom Merkel.
Ali njegovi motivi, tvrde upućeni, takođe su duboko lični: kao kancelar od 1998. do 2005. Šreder je sklopio prijateljstvo sa Putinom još od najranijih dana.
„Ovo je, pre svega, snažna emotivna priča“, rekao je Rajnhard Uršel, autor biografije bivšeg kancelara.
U tim ranim danima njegovog vodstva, Šrederov stenug engleski omeo je stvaranje bliskih odnosa sa drugim svetskim liderima, rekao je jedan bivši zvaničnik a prenosi FT. Ali Putin — bivši agent KGB-a sa sedištem u bivšoj komunističkoj Istočnoj Nemačkoj kada je pao Berlinski zid — govorio je tečno nemački.
„Kao i često u životu, jezik je bitan — i hemija“, rekao je. „Bilo je tu malo Verbruderunga [bratstva].“
Porodice Putin i Šreder
Kako piše FT, Šreder je takođe bio istinski posvećen pokušaju da Rusiju uvede u posleratni liberalni svetski poredak nakon raspada Sovjetskog Saveza, kažu bivše kolege.
Početkom 2000-ih, Britanci su bili „blago nezainteresovani“ za Rusiju, rekao je bivši zvaničnik, dok su Amerikanci smatrali Moskvu „samo regionalnom silom“, ostavljajući Nemačkoj i Briselu da preuzmu vođstvo. „Bilo je to u evropskom kontekstu. Ali to je bila jedinstvena uloga koju je Nemačka odigrala.”
Nemačka je delimično bila motivisana osećanjem istorijske krivice za svoju razornu invaziju na Rusiju u Drugom svetskom ratu, kažu zvaničnici — ali i ekonomskim interesima.
Šreder i Putin formirali su strateške radne grupe za diskusiju o industriji, bezbednosti i ekonomskoj politici. Nemački biznisi su ubrzo stigli u Rusiju, od malih porodičnih koncerna do velikih kompanija kao što su Folksvagen i Dajmler.
Bes nemačkih kolega
Otkako je napustio funkciju, Šreder je postao bogat čovek. Finansijski izveštaji Rosnjefta pokazuju da zarađuje 600.000 evra godišnje. Nemački mediji navode da njegova plata u Severnom toku iznosi još 250.000 evra, a on je nominovan za članstvo u odboru Gasproma, a potvrda se očekuje u junu. On takođe prima državnu penziju od oko 8.000 evra mesečno.
Do sada, jedina Šrederova izjava o Ukrajini nalazi se na njegovom LinkedIn profilu, gde je napisao: „Rat i povezana patnja za ljude u Ukrajini moraju biti okončani što je pre moguće. To je odgovornost ruske vlade“.
Njegova partija je posrnula u odgovoru svom bivšem lideru. Olaf Šolc, nemački kancelar SPD, izgledao je vidno ljut na konferencijama za štampu, gde je njegovo viđenje Šredera često prvo pitanje.
Četiri državna ogranka SPD-a zatražila su da se Šrederu opozove članstvo. Ali premijer SPD Donje Saksonije odbio je da oduzme titule bivšem kancelaru i održava kontakt sa njim.
Politički protivnici uhvatili su se za Šredera koga koriste za napad na SPD. Majkl Brend, portparol CDU za ljudska prava, pozvao je vladu da uvede sankcije Šrederu.
„Nije važno da li se ljudi osećaju neprijatno. Mi smo u ratu u Evropi. Vlada mora da deluje – ne da se krije”, rekao je on. „Šreder je manje bivši kancelar nego strani agent Putina“.
Vlada kaže da ne može da cilja Šredera jer energetske kompanije za koje radi ne podležu međunarodnim sankcijama.
Dopušteni su im izuzeci jer se mnoge zemlje u Evropi oslanjaju na ruska fosilna goriva — posebno Nemačka, koja je pre rata dobijala 55 odsto svog uvoza gasa, 50 odsto uglja i 35 odsto nafte iz zemlje. U petak se zemlja obavezala da će se odviknuti od ruskog gasa do sredine 2024. i postati „praktično nezavisna“ od ruske nafte do kraja ove godine.
Pošto je Šreder ćutao, Nemci su analizirali objave na Instagramu njegove supruge Sojeon Šreder-Kim. Kako su se pojavili izveštaji da je on otputovao u Moskvu početkom marta da posreduje u ukrajinskoj krizi, ona je postavila fotografiju na kojoj se moli, a iza nje je noćni horizont Crvenog trga.
Ništa nije bilo od sastanka. Šrederov bivši kolega sada se pita da li je bivši nemački kancelar zapravo bio „uslovljen“ da stane uz Putina.
„Ionako je završio političku karijeru“, rekao je. „Šreder je možda [Putinov] dobar sadašnji ili prošli prijatelj. Ali danas je [Šreder] u suštini Putinov radnik — koga je iskvario plaćajući previše novca“.
Fajnenšl Tajms / A. Chatten
Foto: Tanjug – Sava Radovanović