Priredio: Vladan Dinić
Dok “ceo svet” samo priča o ratu u Ukrajini, o sve besmislenijim sankcijama Zapada Rusiji, o najavima zimskog smrzavanja Evrope (ne Evrope, nego ljudi koji tamo žive!) zbog senzacionalistički, pre svega u EU, najavljene – navodno moguće krize s “ruskim energentima”, pa opet “zbog ruskog uticaja na izvoz ukrajinskog žita” (dok Ukrajinci miniraju plovne puteve!!) i dok se većina evropskih vlada pribojava (Engleska, Nemačka, Francuska, Italija, Holandija, Bugarska…) da li će uskoro da padnu ili, nekako da opstanu – zemlje Pacifika i pacifičkog priobalja (recimo, ostrvo Fidži, Zelenortska osrrva, Maldivi…) imaju “samo jedan problem”: da li će njihove zemlje zbog globalnog zagrevanje (a one najmanje tome doprinose!) porasta nivoa okeana i mora biti potopljene i jednostavno “obrisane” s lica zemlje?!
O globalnom zagrevanju najveći svetski zagađivači samo, kao, “zabrinti” – klimaju glavom, a istovremeno ostrvske države na Pacifiku strahuju da će njihove zemlje nestati, zbog porasta novoa mora i okena – sa lica Zemlje?! I, da li će sa Planete Zemlja zauvek nestati brojne ostrvske zemlje u regionu Pacifika i “rajevi” na zemlji poput ostva Fidži, Maldiva?!
Ovih vrelih letnjih dana svedoci smo sa temperaturnom kataklizmom, brojnim požarima diljem planete (gde u vatrenoj stihiji nestaju “hiljadugodišnje šume” i tzv. globalno zagrevanje približava se kataklizmičkom i katastrofičnom sinopsisu – da globalno zagrevanja bude iznad dosadašnjeg za “samo” 1,5 Celzijusa i da zbog porasta novoa okeana i mora u narednim decenijama sa lica zemlje nestanu cele ostrvske zemlje?!
Prema istraživanju uglednog britanskog “Gardijana” i navodima – kad je reč o klimatskoj krizi da se Pacifik “već dugo smatra “kanarincem u rudniku uglja” ( a novinari Gardijana tim izrazom aludiraju na ptice koje su rudari u kavezima nosili sa sobom u tunele ispod zemlje, – da bi, ukoliko se pojave otrovni gasovi poput ugljen monoksida recimo, najpre stradali kanarinci?! (I to bi bilo upozorenje za rudare da odmah izađu napolje i na vazduh).
Region Pacifika sa okolnim ostrvima i priobaljem je na udaru tzv. “kraljevskim plimama” (katastrofalnim ciklonima, sve većem salinitetu podzemnih voda zbog čega je nemoguće uzgajanje useva, dugotrajnim sušama i nestajanju nisko-ležećih ostrva zbog porasta nivoa mora, a očekuje se da će sve ove pojave biti još učestalije i snažnije kako se planeta zagreva.
Iako rekosmo da najveće zagađivače na planeti, zarad bnjegovog veličanstva – PROFITA, zapravo “boli prsluk” za to, naučnici su odlučili da podignu svoj, očito još nedovoljno jak glas…
Međunarodni panel za klimatske promene (IPCC) obelodanio je svoj dramatično zabrinjavajući izveštaj o globalnom zagrevanju, u kojem se ističe da emisija gasova koji proizvode efekat staklene bašte mora da bude – NAJMANJE – prepolovljena, kako bi se zagrevanje ograničilo na predindustrijski nivo od 1,5 stepeni?!
To je cilj (istina samo na papiru) koji je uključen u Pariski klimatski sporazum samo zahvaljujući dugotrajnom lobiranju lidera i stanovnika pacifičkih zemalja, kojima preti – nestanak?!
“Izveštaj IPCC je veoma zabrinjavajuć. U njemu su navedeni neki od najkatastrofalnijih scenarija koje smo mogli da zamislimo u vezi porasta nivoa mora u Pacifiku, nestanku nisko-ležećih ostrva i mogućem nestanku celih zemalja u roku od narednih sto godina”, rekao je Satiendra Prasad, ambasador Fidžija i stalni predstavnik u Ujedinjenim nacijama, upozorivši da bi taj vremenski rok mogao da bude i mnogo kraći od predviđenog.
IPCC predstavio je pet mogućih scenarija – zasnovanih na različitim nivoima ugljen-dioksida i drugih gasova koji izazivaju efekat staklene bašte.
A) U slučaju visokih i veoma visokih emisija ovih gasova: predviđa se da će do kraja ovog veka globalno zagrevanje dostići 3,6 odnosno 4,4 stepena iznad predindustrijskog nivoa.
B) U slučaju umerenijeg scenarija: velika je verovatnoća da će globalno zagrevanje biti više od dva stepena.
C) Svako dodatno otopljenje od pola stepena: uzrokovaće uočljivo povećanje intenziteta i učestalosti toplotnih talasa, obilnih padavina, suša i ekstremnih vremenskih uslova.
Satiendra Prasad, ambasador Fidžija, dodaje: “Uticaj globalnog zagrevanja godinama unazad oseća se širom Pacifika. Katastrofalne poplave i oluje se javljaju znatno učestalije – ono što se događalo jednom u 50 ili 100 godina sada se dešava na svakih deset. Zato je jasno da će katastrofalni cikloni, super-cikloni i dugotrajne suše postati sve frekventnije i intenzivnije na malim pacifičkim ostrvima”.
Organizacija “Grinpis Australija Pacifik”, u svom najunovijem izveštaju upozorava i ukazuje na veliku “klimatsku nepravdu” sa kojom se suočava pacifički region, koji inače ima jednu od najnižih stopa emisije ugljenika na svetu sa svega oko 0,23 odsto na globalnom nivou, a ipak je izložen nekim od najranijih i najtežih posledica globalnog porasta temperatura.
Doktor Nikola Kasule, vođa istraživača u Grinpisu Australija Pacifik, još je otvoreniji: – Ako uvidimo posledice globalnog zagrevanja, od oka zaključujemo da je Pacifik najteže pogođen. Salinitet će biti sve veći, a nivo mora sve viši, što znači da će veliki delovi mesta kao što su Kiribati, Vanuatu i Solomonska ostrva postati nenastanjivi”, upozorio je Džozef Sikulu, uparvni direktor za pacifičku oblast u grupi klimatskih aktivista 350.org kaže: Izveštaj IPCC veoma je otrežnjujuć i alarmantan, ali ne i neočekivan”. Već sama činjenica da na globalnom nivou vlada nedostatak liderstva i ambicije po pitanju klimatskih promena ukazuje nam da je to pravac u kojem se krećemo”.
Džozef Sikulu kaže i da je zabrinjavajuća realnost na koju IPCC upozorava, ali i poražavajući dokazi i primeri posledica klimatske krize koja uzima danak širom Planete. Što je najgore to su stvari na koje su stručnjaci iz pacifičke oblasti dugo upozoravali, ali gluvom izgleda ne vredi pričati…: “To je ono o čemu pričamo već decenijama, zato što je klimatska kriza već na našem kućnom pragu dugo, dakle i mnogo pre nego što je stigla do ostalih delova sveta”.