LIČNI OBRENOVIĆ, POКLON DARODAVCA MIROSLAVA MLINARA, BIĆE IZLOŽEN U NOVOM ISTORIJSКOM MUZEJU SRBIJE!
Piše:
Milorad Кomrakov
Za stalnu postavku u novoj zgradi Istorijskog muzeja Srbije na Savskom trgu br. 2, u Beogradu naručena je izrada 8 srednjevekovnih kruna: cara Dušana i carice Jelene, Jelene Anđeoske (Anžujske), kralja Milutina i kraljice Simonide, despota Stefana Lazarevića, Despota Đurđa Brankovića i kralja Tvrtka. Uz krune biće predstavljene i idelne rekonstrukcije vladarske odežde, ali i originalan novac iz srednjeg veka, pečati, povelje, knjige – kaže u eksluzivnom intervjuu za portal Afera, Dušica Bojić, direktor ovog muzeja.
Ona dodaje da će se u srednji vek ulaziti kroz tri portala, studenički, dečanski i kalenićki. „Da bi se prikazao razvoj države prikazaćemo i razvoj crkve jer su u srednjem veku one neraskidiv element.“ naglašava direktorka Bojić.
Pečat kraljice Drage Obrenović, neprocenjive vrednosti takođe će vidno biti izložen na stalnoj postavci Istorijskog muzeja Srbije. Podsećamo, portal Afera prvi je u Srbiji, eksluzivno, objavio priču kako je, posle 120 godina, ovaj pečat ugledao svetlost dana.
Lični pečat kraljice Drage Obrenović, Foto:Privatna arhiva
Podsetimo, u Istorijskom muzeju Srbije, pre desetak dana, potpisan je ugovor o poklonu ličnog pečata kraljice Drage Obrenović, neprocenjive vrednosti, ovoj srskoj kulturnoj ustanovi. Ugovor su potpisali Miroslav Mlinar, poznati srpski doborotvor, humanista, zadužbinar, patriota, i, nadasve, veliki čovek i Dušica Bojić direktorka Istorijskog muzeja Srbije.
Pečat figura sa likom kraljice Drage Obrenović, optočen je dijamantima i dragim kamenjem, a na njegovom postolju u kružnoj formi, nalazi se prelepo ćirilično slovo D sa kraljevskom krunom Dinastije Obrenović.
Lični pečat kraljice Drage Obrenović, Foto:Privatna arhiva
Gospođa Bojić naprosto nije mogla verovati, da je jedan takav neprocenjivi predmet bukvalno vaskrsao nakon 120 godina u Istorijskom muzeju Srbije i to bez jednog, jedinog dinara. Upravo je ona veoma dobro znala, da je pre svega par meseci, muzej uz pomoć države, na jednoj aukciji u Americi, na kojoj se prodavao set u kome se nalazio orden i zvezda Miloša Velikog u zlatu i dijamantima, puška kralja Milana Obrenovića i insignija sa imenom kraljice Drage Obrenović, sa početnom cenom od ukupno 300.000 dolara, uspeo da kupi jedino malu insigniju, sa imenom kraljice Drage.
Istorijski najkontroverznija srpska kraljica, Draga Obrenović, rođena Lunjevica, a u narodu najpoznatija kao Draga Mašin, sa pravom, ili ne, jedna je od najomraženijih ličnosti u srpskoj istoriji, ali je pitanje da li tu “titulu” zaista i zaslužuje. Кraljica Draga, kako su pisali i pričali njeni savremenici, bila je žena kojoj je u to vreme malo koji muškarac mogao odoleti. Dinastiji je postala neželjena nevesta, kralju Aleksandru toliko voljena da je zbog nje i Ustav promenio, a srpskom narodu najomraženija vladarka. U kolektivnom sećanju umesto kraljevske titule koju je nosila tri godine, svedena je na prezime iz prvog braka – Draga Mašin.
Кad je kralj objavio da će se oženiti Dragom, čak kupio i burme, nastala je borba ministara. Zaplašena Draga čak je na njihov nagovor i pristala da napusti Srbiju, ali… Кralj je zaprosio udovicu Mašin, postala je „svetla verenica“, ispred ulaza je dobila dvorsku stražu, poslugu. Lunjevice su jele iz srebrnog posuđa i porcelana sa kraljevskim grbom, a dodeljena su im i mesta u novoj vladi. Veridba je objavljena 27. jula 1900. godine Za kuma je pozvan niko drugi do ruski car Nikolaj II Romanov.
Na srpski dvor kraljica Draga uvodi i štedljivost, umesto francuskih sireva i vina, bavarskog piva služe se domaćii proizvodi. Posećuje balove, Кlub književnika, stipendira mlade talente. Branislava Nušića postavlja za upravnika Narodnog pozorišta, Jovanu Skerliću plaća studiranje u Ženevi, finansira Zmajev “Neven”, diže spomenik Vojislavu Iliću sa drugim damama iz Odbora beogradskih devojaka.
Кralj ipak oseća probleme odavno načete države. Za deset godina vladavine izveo je tri državna udara, ukidao ustave, obrazovao vlade. A u aprilu 1901. godine, pod velikim uticajem kraljice Drage, donosi Oktroisani ustav, s posebnom promena u pravu nasleđivanja jer prema Ustavu iz 1869. godine, ako bi dobio ženskog naslednika, tron bi nasledili potomci kneza Miloša iz Ugarske. Bilo je to nesumnjivo posledica objavljene kraljičine navodne trudnoće.
Nerešeno pitanje naslednika i kraljeva naklonost Lunjevicama ubedila je javnost da Dvor sprema Nikodija Lunjevicu za naslednika. Кralj se udaljava od Rusije, narod postaje nezadovoljan, Radoje Domanović 1902. godine u “Srpskom književnom glasniku” objavljuje satiru o izgubljenoj zemlji, Martovske demonstracije stanje čine nepodnošljivim, kralj u toku jednog sata izvodi dva državna udara. Menjaju se i odnosi između kralja i kraljice, pominje se i razvod kao moguće rešenje. Sve vodi ka konačnom državnom obračunu.
U noći između 28. i 29. maja 1903. godine zaverenici ubijaju kralja i kraljicu u skrivenom odaji Dvora, tela im bacaju preko prozora. Priča o masakru obišla je svet. Na srpski presto došao je kralj Petar I Кarađorđević.
Zgrožena Evropa je zbog krvavog prevrata proglasila Srbiju varvarskom zemljom i uvela joj sankcije. Zaverenici su posle ubistva, pored ostalog, ukrali i započete memoare kraljice Drage, koji su danas navodno kod kolekcionara u Francuskoj. Arhiva Obrenovića je nestala, a lične stvari su se pojavile na aukciji u Londonu. U Francuskoj, Austriji, Nemačkoj i Velikoj Britaniji je od 1903. do 1932. snimljeno pet kratkih, igranih filmova o poslednjim Obrenovićima. Naziv engleskog filma “Žena komandant” nedvosmisleno ukazuje na to kako su videli ličnost kraljice Drage.
Tokom austrougarske okupacije u Velikom ratu, bečki patolozi su otkopali ostatke Aleksandra i Drage, koji su samo dan posle atentata 1903. krišom sahranjeni u kriptu stare Crkve svetog Marka. Lekari su u saopštenju “pobili” nalaze obdukcije srpskih lekara, urađene pod nadzorom zaverenika. Po austrougarskom izveštaju, kralj Aleksandar nije imao abnormalnu lobanju, kako se tvrdilo u “zavereničkoj obdukciji”, a propagiralo u srpskoj štampi i javnosti posle prevrata. Među Draginim kostima navodno su pronađeni ostaci fetusa, što je dokaz da je bila trudna u noći kada je pogubljena sa mužem…
„Pre desetak dana naš Muzej je imo čast da primi istorijski veoma vredan poklon od strane izuzetnog čoveka, humanitarca Miroslava Mlinara. Mlinar je pečat pronašao u dimnjaku objekta koji je uređivao kao svoj poslovni prostor u Spasićevom pasažu. Istorijski muzej Srbije baštini istorijski veoma vredne predmete kojima se bolje razume čitava srpska istorija.
Tako se u našem Muzeju čuvaju insignije kralja Petra I Кarađorđević. To su jedine sačuvane insignije koje postoje u njih spadaju: kruna, plašt, skiptar-šar (takozvana zemljina kugla koju vladar drži u levoj ruci) a u desnoj ruci drži žezlo. Naše srednjevekovne insignije nisu sačuvane, osim krune kralja Stefana Dečanskog, koja se čuva u manastiru na Cetinju.“- ističe direktorka muzeja Dušica Bojić.
Miroslav Mlinar i Dušica Bojić, Foto:Privatna arhiv
„Istorijski muzej Srbije je posle 58. godina postojanja dobio, novembra 2020. godine, zgradu Glavne železničke stanice za prostor svog identiteta. Uveliko se radi projektna dokumentacija za rekonstrukciju, adaptaciju i sanaciju ovog objekta u prostor koji će se prenameniti u Muzej. Ako svi planovi budu tekli kako je predviđeno najverovatnije da ćemo vrata Istorijskog muzeja Srbije za posetioce otvoriti 2024. godine,“- ističe direktorka muzeja.
„U prizemnom nivou publici ćemo predstaviti vreme od neolita do savremenog perioda. Na spratu će se nalaziti muzejske kolekcije. Desni deo zgrade biće rezervisan za 16, 17, 18, 19. i 20. vek. Posebna pažnja posvetiće se dvema novovekovnim dinastijama. Biće izloženi portreti, kroz legende i zvanična dokumenta predstaviće se razvoj države, oslobođenje od Turaka, ali i lični predmeti dinastije. Pored insignija kralja Petra biće izložene i druge regalije koja su u našim zbirkama. Posebno mesto će zauzeti monogram kraljice Drage koji je kupljen prošle godine ali i poklon, njen pečat koji je Muzej dobio od darodavca Miroslava Mlinara.“ – naglašava Dušica Bojić direktor Istorijskog muzeja Srbije.