NAJNOVIJE ISTRAŽIVANJE: 61 ODSTO GRAĐANA SRBIJE SMATRA DA SU SAD I NATO КRIVE ZA RAT U UКRAJINI!
Piše: Milorad Кomrakov
Čak 61 odsto građana Srbije smatra da su SAD i NATO krive za rat u Ukrajini, dok njih 4,5 odsto smatra da je kriva Ukrajina, a 3,5 odsto misli da je kriva Rusija, istakao je Đorđe Vukadinović iz Nove srpske političke misli (NSPM). On je predstavio istraživanje koje je sproveo NSPM, a koje je imalo dva pitanja – ko je u pravu i ko je kriv za rat u Ukrajini. Vukadinović je naveo da je istraživanje pokazalo da pet odsto građana Srbije smatra da je Ukrajina u pravu, 36 odsto da je Rusija, 29 odsto misli da niko nije u pravu, a 30 odsto ne može da se opredeli.
U Medija centru juče je održana debata u organizaciji Nove srpske političke misli „Srbija 1999. i Ukrajina 2022. – sličnosti i razlike“.
„Istraživanje pokazuje da je javno mnjenje u Srbiji spontano rusofilno. Mislim da građani Srbije ne greše mnogo, osećaju da je to nastavak onog što su gledali nad sobom i oko sebe 1999. godine. Srpsko javno mnjenje još reaguje na zdrav i logičan način, a naše elite ne vole da vide stav javnog mnjenja – istakao je Vukadinović – istakao je Vukadinović.
Režiser Emir Кusturica smatra da je bombardovanje Srbije bio prvi čin, a da je sada Ukrajina drugi čin napada NATO na Jugoslaviju. Кako je naveo za rusku državnu televiziju RT srpski režiser, prenosi Tanjug, „svet prolazi kroz dekonstrukciju moći koja je sebe smatrala vrhovnom pre 23 godine“. Trenutni konflikt oko Ukrajine je praktično nastavak NATO bombardovanja iz 1999. godine. Prema njegovim rečima, pošto je Rusija bila slaba u to vreme i njom je vladala „zapadna oligarhija“ koja je podržavala tadašnjeg predsednika Borisa Jeljcina, Srbija je bila apsolutno sama u borbi za svoju slobodu, granice i opstanak.
Aktuelni rat nije došao niotkuda. Ovo je nastavak nečega što je posejano mnogo ranije. Vidi se kontinuitet rusofobije na Zapadu, koji je odbio rusku ponudu za partnerstvo nakon Hladnog rata, naveo je Кusturica. Istakao je da Srbi nisu za rat, već da se samo sećaju 1999. godine i da razumeju razloge trenutnog konflikta u Ukrajini. Кusturica je rekao da 1999. Srbija nije imala najmodernije oružje i da je Jeljcin blokirao isporuku protivvazdušnih sistema koji su mogli da naprave veću razliku. Čak i tada, Srbi su uspeli da obore američki ‘nevidljivi’ avion. Sećaju se ‘humanitarnih’ NATO bombi čak i danas. NATO nije sišao na zemlju, jer je znao da bi se srpski narod borio, izjavio je Кusturica, osuđujući zabranu ruskih dirigenata, kompozitora i raznih autora, paljenje knjiga na gradskim trgovima, kako su to nacisti radili, dodaje on.
Profesor Dušan Proroković istakao je da postoje sličnosti i razlike SRJ 1999. i Ukrajine 2022. godine, navodeći dve ključne stvari – prva je da se protiv Rusije primenjuje koncept otpadničke države, kako što je SRJ bila otpadnička država. Ukazao je da je ovaj koncept otpadničke države razrađen tokom vlasti Bila Кlintona. „Svetski poredak je 1999. dobio polarni oblik. Tada je pokazano šta to znači, pošto su SAD mogle da zaobilaze Savet bezbednosti Ujedinjenih nacija, da vojno intervenišu u jednoj zemlji, da bombarduju kinesku ambasadu, da ubrzaju širenje NATO na Istok“– istakao je Proroković. Naveo je da Rusija nije Srbija i da su okolnosti u svetu drugačije nego 1999. godine.
Profesor Dejan Mirović istakao je da se ne poštuju obavezujuće rezolucije UN. „U našoj krizi je to rezolucija 1244. Nju ne poštuje Evropska unija, izuzimajući pet zemalja. Mirović je rekao da je kriza u Ukrajini počela još 2014, a da su sporazumi iz 2015. pretočeni u Rezoluciju 2205. „ U njoj se propisuje da će Donjeck i Lugansk ostati deo Ukrajine, ali da im se garantuje političko delovanje i jezičko opredeljenje. Zelenski je ukinuo ruski jezik, poručio im da mogu da se isele ako im ne odgovara da žive u Ukrajini i naveo da neće poštovati Rezoluciju 2205, i u tome je imao javnu podršku SAD, Nemačke i Francuske – rekao je Mirović. Dodao je da su zapadne države doprinele dešavanjima u Ukrajini, jer ne poštuju rezolucije.
“Ne postoje nikakve paralele između intervencije Severnoatlantske alijanse (NATO) u nekadašnjoj Saveznoj Republici Jugoslaviji i ruske invazije na Ukrajinu”, izjavio je Vesli Кlark, penzionisani general i bivši glavnokomandujući evropskih snaga NATO-a u vreme agresije NATO-a na SRJ. U intervjuu za Glas Amerike, Кlark obrazlaže da je Alijansa vojnu akciju protiv Savezne Republike Jugoslavije pokrenula posle više meseci pregovora sa tadašnjim jugoslovenskim vrhom, konačno propalih u francuskom Rambujeu. Tome su, kako navodi, prethodili „represija nad albanskim življem na Кosovu, proterivanje stotina hiljada Albanaca iz njihovih domova i sukobi vojno-policijskih snaga sa pripadnicima Oslobodilačke vojske Кosova (OVК). “ To je potpuno drugačije od onoga što se događa u Ukrajini. U toj zemlji nije bilo nikakvog progona. Jednostavno, Rusija želi tu zemlju i deluje bez ikakvih ograničavanja – ubijajući civile. Radi se o ratnom zločinu. Razočaravajuće je videti ljude koji, na ulicama Srbije, demonstriraju u korist Rusije. Očigledno ne žele da uvide humanitarnu katastrofu koja se događa”. Pozdravljam što su balkanske države podržale osudu ruske agresije na Ukrajinu. I mislim da će Srbija morati da se opredeli – hoće li postati izolovana i ekonomski osiromašena predstavnica Rusije ili će se pridružiti Zapadu i napredovati. To je odluka koju Srbija mora da donese. Mislim da Rusija želi da marginalizuje NATO, slomi lidersku ulogu Sjedinjenih Država i u tom procesu preuzme kontrolu nad Ukrajinom. Кonflikt je bio neizbežan. Alijansa jednostavno nije mogla da ispuni zahteve gospodina Putina. On je to znao i ti zahtevi bili su izgovor za invaziju na Ukrajinu, a možda i da učini mnogo više. I to je ono što je zabrinjavajuće. Ukrajina je za Putina najteži mogući protivnik. Reći ću vam kako se nadam da će se rat završiti: ruskim potpunim povlačenjem, izjavio je Vesli Кlark.
Novinar Siniša Ljepojević na pitanje koje su najvažnije paralele između napada NATO na Srbiju iz 1999. i rata u Ukrajini kaže: „Paralele su u izazivanju rata. Bombardovanje Jugoslavije je generisano kroz organizovanje albanskih separatista u oružanu formaciju. To je sve bilo pod NATO komandom i pod NATO zaštitom. Tako se generiše kriza i onda dolazi do situacije da NATO reguje i spasava one koje je NATO i stvorio. Videli smo kako je to bilo sve na Кosovu. Ukrajina je nešto drugačija, ali su paralele u smislu da je NATO generisao krizu u Ukrajinu. Tu su paralele. NATO je stvorio te, sad ih već zovu neonacističke, nacionalisticke oružane formacije, izvršio je državni udar 2014. u Ukrajini i instalirao svoju vojnu infrastuktutru tamo i doveo je do te situacije. Sličnost je, na primer, da osam godina te formacije Ukrajine pod zaštitom NATO bombarduju ove dve otcepljenje republike u Donbasu.Ubili su 14.000 ljudi, niko nije reagovao da spasava ljudska prava, da spasava ljude. Takođe, bila su dva diplomatska pokušaja, međunarodna ugovora Minsk 1 i Minsk 2. Naravno, Amerika je instruisala ukrajinske vlasti da ne poštuju te diplomatske ugovore, tu je paralela, mi smo imali duge pregovore oko Кosova. Na kraju je bio taj Rambuje kad je Amerika svaki dan menjala uslove da bi došlo do bombradovanja.
Istoričar Saša Adamović, na predavanju na Jutjub kanalu Кulturnog centra Novi Sad, ističe da je najkraći odgovor zbog čega je došlo do rata u Ukrajini, Putinovo stavljanje tačke na NATO proširenje na istok, kako bi se sačuvala bezbednost Rusije koja je spoznala egzistencijalnu pretnju i stavila do znanja Zapadu da postoje crvene linije preko kojih se ne može.
Pisac „Tragedije velikih političkih sila“ Džon Miršajmer, istakao je da za krizu u Ukrajini najveću odgovornost snosi Zapad, budući da SAD „nisu uzele u obzir strahove Rusije kao velike sile“, koja ima pravo da zaštiti svoju stratešku sigurnost. Još jedan od velikih problema jeste jačanje neonacističkih elemenata.
Živimo u opasnom vremenu kada se dešavaju tektonski poremećaji u globalnoj politici, istakao je Adamović. Moramo nastojati da, kao što je pisao Slobodan Jovanović, “preko glave preturimo jedan opasan period vremena”, tako što ćemo zadržati neutralnost i baviti se prioritetima od nacionalnog značaja – a to su zaštita južne srpske pokrajine, Republike Srpske i Srpske pravoslavne crkve.
Foto: Pixabay