Ako je verovati američkim medijima, koji svoje opservacije temelje na svedočanstvima „dobro upućenih anonimnih izvora”, jedina nepoznanica u ovome trenutku je trenutak u kojem će se Džo Bajden i formalno povući iz trke.
Da, svi oni “na van” i dalje neumorno tvrde da je “predsednik stopostotno i do daljnjega u trci”, međutim, problem je u tome što im već nedeljama više niko ne veruje, ako ni zbog čega drugoga, onda zato što se neuporedivo više medijskog fokusa daje pozadinskim pričama prepunih stranačkog prljavog veša.
Naime, nikad se u istoriji vashingtonske močvare nije dogodilo da se vladajuća stranka na ovaj način, i to u ključnoj fazi kampanje, prepire pred očima čitave nacije. Središnjica, DNC, za to vreme očajnički pokušava preuzeti kontrolu nad pomahnitalim narativom, zbog čega gura ideju da se Bajden potvrdi kao predsednički kandidat Demokratske stranke virtualnim putem već krajem meseca, gotovo mesec dana pre konvencije u Čikagu, kako bi zacementirali nominaciju i konačno ućutkali špekulacije o promeni izbornog tandema.
Međutim, Bajdenovi saradnici novinarima diskretno daju naslutiti da im svima, pa čak i samom predsedniku, postaje jasno kako neće moći preokrenuti katastrofalan rejting, zbog čega sve aktivnije rade na izlaznoj strategiji.
Isti izvori tvrde da Bajdenova svita pokušava pronaći način da to odradi „što je moguće pre” i „sa što manje štete”. Iako neki mediji pišu da bi se predsednik iz trke mogao povući već tokom vikenda, NYT napominje kako nije realno očekivati da će Bajden „abdicirati” pre ili tokom predviđenog susreta s izraelskom premijerkom Bendžaminom Netanjahuom, koji bi D.C. trebao posetiti sredinom nedelje.
Predsednik se trenutno oporavlja od covida-19 u svojoj privatnoj rezidenciji u Delaveru. Izvori tvrde da je uistinu ogorčen zbog sve većeg broja noževa koji su mu se našli u leđima od katastrofalnog performansa na debati, a navodno ga je posebno zabolelo što su se protiv njega okrenuli oni demokrati u koje je osobno imao najviše poverenja jer su do pre mesec dana bili vodeći motori njegova uspeha.
U tom kontekstu ga je osobito zabolela očigledna ćutnja bivšeg kampanjskog saputnika Baraka Obame, s kojim je služio u Beloj kući punih osam godina. Bajdenu, naime, nije ispod radara prošla činjenica da 44. predsednika nije ni za čuti ni za videti u javnom prostoru dok medijima nezaustavljivo „kapaju” imena sve većeg broja renomiranih demokrata koji od Bajdena očekuju da odstupi.
Nezavisno o svojim očitim problemima, Bajden je u politici dovoljno dugo da „curenje” informacija medijima interpretira tačno onako kako bi i trebao – kao deo šire kampanje pritiska kojom ga se pokušava izgurati iz trke. NYT piše kako Bajden motorom te inicijative smatra Nansi Pelosi, dok Baraka Obamu smatra sivom eminencijom pokreta.
Pelosi je, za to vreme, navodno, održala sastanak s kalifornijskim demokratama na kojem su razmatrali strategije smene Bajdena. Bivša predsednica Zastupničkog doma lobira da se na stranačkoj konvenciji, koja bi se trebala održati u Čikagu, održe kompetitivni „mini-predizbori” s širokom paletom kandidata, jer smatra da bi a priori zamena Bajdena Kamalom Haris izgubio demokratski legitimitet. Drugim riječima, Pelosi smatra da ako se već odluče za opciju prelaska Rubikona, demokrate moraju iskoristiti priliku da pronađu onog najboljeg kandidata.
Ukoliko to uistinu bude Kamala Haris, tvrdi ona, potpredsednica će time samo dobiti vetar u leđa. Međutim, nekolicina drugih demokrata smatra kako je rizik prevelik, jer bi eventualno zaobilaženje prve afroameričke potpredsednice dodatno narušilo podršku manjina Demokratskoj stranci.