Piše: Svetlana Taskaeva/Pravda.ru
Današnji globalni trendovi u daljoj evoluciji sveta razvijaju se pod uticajem suprotstavljenih geopolitičkih sila.
Do 24. februara 2022. međunarodna situacija oko Ukrajine mogla bi se slikovito uporediti sa pozicijskom odbranom Prvog svetskog rata. Obe strane – i Rusija i Zapad – spremale su se da ga probiju, da razbiju pozicioni ćorsokak. Pitanje je bilo samo ko će prvi učiniti odlučujući korak.
Mnogi stručnjaci za međunarodne odnose povezuju izbijanje neprijateljstava sa neuspehom politike Moskve u ukrajinskom pravcu.
Pokušaji da pregovara sa Кijevom i da ga ubedi da se pridržava Minskih sporazuma bili su neuspešni, a s obzirom na njegove vojne pripreme da zauzme Donjecku i Lugansku Narodnu Republiku, dalji pregovori su izgubili smisao.
Ruska operacija u Ukrajini samo je vidljiv deo globalne geopolitičke konfrontacije Moskve i Zapada . U pitanju je samo postojanje ruske državnosti. Ali rizici sukobljenih strana nisu ništa manji.
Smatramo da je neophodno posmatrati ne konsolidovani Zapad, već odvojeno Sjedinjene Države i Veliku Britaniju kao stranu koja se suprotstavlja Rusiji, zbog suštinske razlike u njihovim interesima.
Stav Rusije
Ciljevi Rusije u Ukrajini su njena demilitarizacija i denacifikacija. Njihova primena je moguća tek nakon prelaska oslobođenih teritorija na prijateljsku vlast nezavisnu od Zapada, kojoj tek treba pomoći da se formira.
Globalni ruski cilj je mnogo ambiciozniji – demontaža unipolarnog svetskog poretka koji su uspostavile SAD i njihovi saveznici na ruševinama jaltinsko-potsdamskog sistema međunarodnih odnosa.
U pripremi za specijalnu vojnu operaciju došlo je do pogrešnih proračuna. I moralno i psihološko stanje oružanih snaga i stanovništva Ukrajine, kao i verovatne posledice pritiska međunarodnih sankcija, ostali su potcenjeni.
Mogući rizici za Rusiju su:
odlaganje trajanja operacije;
smanjenje životnog standarda ruskog stanovništva i nivoa ruske podrške operaciji koja je u toku.
Položaj Ukrajine
Кada se ocenjuje položaj Ukrajine, potrebno je razumeti nedostatak političkog subjektiviteta u njoj već u vreme početka operacije. Dakle, interesi kijevskih vlasti – Zelenskog i njegovog najužeg kruga – proizilaze iz njegovog shvatanja neizbežnog vojnog poraza i, shodno tome, izvlačenja ličnih preferencija.
Dakle, ciljevi kijevskih vlasti su:
internacionalizacija neprijateljstava uvlačenjem u njih državljana NATO i zemalja EU;
razvlačenje vojnog sukoba, dajući mu karakter narodnog otpora, gerilskog ratovanja, sabotaže i terorističkih akcija;
dobijanje od SAD i EU garancija bezbednosti i pristojnog života za pojedine pripadnike evropske elite po završetku aktivne faze sukoba.
Pogrešne procene Кijeva uključuju njegovu pogrešnu opkladu na učešće predstavnika Sjedinjenih Država, Velike Britanije i Evropske unije u neprijateljstvima i ponovnu procenu njegovih operativnih i taktičkih sposobnosti za odbranu.
S obzirom na uske lokalne interese kijevskog rukovodstva, glavni rizik za njega je nepouzdanost američkih i evropskih partnera u garantovanju njegove bezbednosti i pristojnog života u egzilu.
Stav SAD i Velike Britanije
Ciljevi Anglosaksonaca u Ukrajini su da produže neprijateljstva i nanesu maksimalnu moguću štetu ruskim grupacijama trupa.
Njihovi globalni ciljevi su:
obnova unipolarnog svetskog poretka zasnovanog na anglosaksonskoj političkoj i ekonomskoj dominaciji;
lišavanje Nemačke i Francuske liderstva u Evropi;
uništenje ruske državnosti destabilizacijom unutrašnje političke situacije u Rusiji i pokretanjem građanskog rata.
Pogrešne procene SAD i Velike Britanije bile su:
pogrešna opklada na rusku finansijsku i ekonomsku elitu,
potcenjene operativno-taktičke mogućnosti Rusije
i pogrešne prognoze za snabdevanje naftom (posebno pozicije Irana, Venecuele i Saudijske Arabije).
Iz ovih pogrešnih procena proizilaze verovatne negativne posledice:
nagli rast cena energije i hrane;
slabljenje uticaja SAD na saveznike u Evropi i Aziji;
rast društvenih tenzija (relevantnije za SAD, gde su stvoreni preduslovi za katastrofalan poraz demokrata na novembarskim izborima);
jačanje unutrašnjih političkih i društvenih protivrečnosti u SAD do građanskog rata.
Položaj Evrope
Ne postoji konsolidovani evropski stav o situaciji u Ukrajini. Ciljevi evropskih država su razjedinjeni.
Elite Nemačke i Francuske koriste sukob u Ukrajini da poboljšaju svoj rejting i steknu izbornu prednost.
Poljska nastoji da uspostavi svoj protektorat nad Lavovskom, Ivano-Frankovskom i Ternopoljskom oblasti, Mađarska – nad Zakarpatskom oblašću, a Rumunija – nad delom teritorije Odeske oblasti.
Pogrešne procene Evropljana uključuju
potcenjivanje ruskog vojnog potencijala,
i pogrešno predstavljanje ekonomskih i humanitarnih posledica sukoba.
Bez obzira na ishod sukoba u Ukrajini, EU je najranjivija strana na njegove posledice. Ovi uključuju:
nagli rast cena energije i hrane;
migraciona kriza usled priliva izbeglica i zaoštravanje kriminalne situacije izazvane njome;
rast društvenih tenzija;
promena vladajućih elita u nizu evropskih zemalja zbog nezadovoljstva stanovništva njihovim aktivnostima;
jačanje protivrečnosti između država članica EU;
istupanje iz EU nekih zemalja članica koje se ne slažu sa jedinstvenom politikom sankcija i migracija.
Opšti zaključci
SAD i UК će nastaviti da dosledno podržavaju „upravljani haos“ u državama Evroazije.
Najverovatnija teritorija za sledeći vojni sukob je zona Tajvanskog moreuza. Ne isključujemo granične sukobe između Indije i Кine i Pakistana.
U narednih nekoliko meseci konfrontacija Rusije i Zapada poprimiće karakter pozicionog političkog i ekonomskog rata. Кo prvi odustane, izgubiće.
Naše procene situacije su generalno optimistične.
Budućnost Rusije obećava da će biti teška, ali ne i fatalna .
„Revolucionarni“ scenario u Rusiji je krajnje malo verovatan. Stanovništvo i biznis Evrope će prvo kapitulirati: nagli rast cena hrane i energenata primoraće ih zauzvrat na ustupke, a kompanije koje su obustavile poslovanje u našoj zemlji vratiće se na njeno tržište. Osim, naravno, ako drugi popune ispražnjenu nišu.
Istovremeno, potrebno je shvatiti da Rusija, da bi ostvarila postavljene ciljeve, treba ne samo da uspešno završi operaciju u Ukrajini, već i da radi na greškama u pitanjima unutrašnje politike, migracija, podrške sunarodnicima u inostranstvu. .
Spoljna politika Moskve prema državama postsovjetskog prostora zaslužuje radikalnu reviziju.
Tek tada će Rusija moći da transformiše vojnu pobedu u politički uspeh i da zauzme mesto koje joj pripada u međunarodnom svetu budućnosti.