LIČNI STAV:
Za Aferu piše:
Aleksandar dr Uzelac
Krajem 1994. godine potpisan je Budimpeštanski memorandum kojim se Ukrajina obavezala da uništi svoje nuklearno naoružanje, u zamenu za garancije svog teritorijalnog integriteta, od strane SAD, Rusije i Velike Britanije (uz kasnije garancije Francuske i Kine).
Do tog trenutka, Ukrajina je držala trećinu sovjetskog nuklearnog naoružanja i bila treća nuklearna sila u svetskim okvirima po broju bojevih glava, posle SAD i Rusije. Uništenje ukrajinskog nuklearnog naoružanja bilo je nešto što su hteli i Rusi i Ameri.
Ipak, naročito je na tome insistirala Klintonova administracija (Jeljcin je više želeo da se ukrajinsko nuklearno oružje prebaci Rusiji). Još tada, ozbiljni geopolitički stručnjaci poput Džona Mirshajmera upozoravali su da je to pogubno i da Ukrajina može da ima svetlu budućnost samo kao neutralna država i posrednik između SAD i postsovjetske Rusije, ali sa nuklearnim naoružanjem kao garantom njenog integriteta od eventualnih ruskih aspiracija.
Dve decenije kasnije, u toku krize 2014. godine Mirshajmer je u svom drugom tekstu napisao nešto što se pokazalo kao sasvim tačna prognoza: “SAD i njihovi evropski saveznici suočavaju se sa sledećim izborom u Ukrajini. Mogu da nastave dosadašnju politiku, koja će zaoštriti neprijateljstvo sa Rusijom i uništiti Ukrajinu. To je scenario u kome će svi izgubiti. Ili mogu da promene politiku i rade na prosperitetnoj i neutralnoj Ukrajini, koja neće biti pretnja Rusiji i koja će omogućiti zapadu da popravi odnose sa Moskvom. Ovim pristupom svi dobijaju”. (J. Mearsheimer, “Why the Ukraine Crisis Is the West’s Fault. The Liberal Delusions That Provoked Putin”)
Ostaviću ovde po strani simpatije internet sorabskih ratnika za Putina i za rusku intervenciju. Onaj ko se raduje ruskoj agresiji na Ukrajinu, ne iskazuje politički stav, već ima ozbiljan problem u glavi. Makar neko ko je iskusio NATO agresiju na svojoj koži ne bi trebalo da se raduje kada nekog drugog snađe ista, i još gora sudbina, tim pre ako je reč o bliskom slovenskom narodu.
Ovaj tekst je pre svega namenjen drugima koji binarno razmišljaju i koji u Putinu vide nekakvog novog Hitlera ili psihopatu (Putin nije ni jedno, ni drugo. On je, kao što je to neko lepo rekao, ‘brutalni ex-KGB mentalitet’). Dakle, onima koji i dalje ne razumeju prostu činjenicu u kolikoj meri je zapad (čitaj SAD) kriv za stradanje Ukrajine, a čije će se posledice naročito osetiti na rubovima Evrope, u krhkim i ekonomski slabim državama… poput Srbije.
Najveća greška Ukrajine u poslednjih trideset godina bilo je njeno odricanje od nuklearnog naoružanja i naivno oslanjanje na međunarodne garancije svog teritorijalnog integriteta koje na duži rok ne znače apsolutno ništa. A što se Rusije tiče, u poslednjih trideset godina ona je vodila nekoliko ograničenih vojnih konflikata – svaki od njih je vojno dobila i ekonomski izgubila. Tako će verovatno biti i sa ovim.
Rat nikad nije dobar ali kad se nema izbora, kada te sateraju u ugao onda bolje boriti se nego biti p. Jako površna analiza i na nivou potpuno neinformisane osobe ili je možda nešto drugo u pitanju. Ono što se znalo o Ukrajini i Donbasu kao i namerama Nato, prvenstveno USA i Velike Britanije kao i uništavanje svog stanovništva koje drugačije misli, koje traje već 8 godina uz hiljade žrtava a o kome tzv. međunarodna zajednica i OEBS ćute kao i rast nacizma u Ukrajini uz podršku vlade, zabrana rada gotovo svih opozicionih stranaka -11 stranaka jer su “navodno” sve pro ruske, ubijanja i pljačka, strani plaćenici, korupcija, bio laboratorije. Ovakav medijski rat, odnosno medijska histerija, zabrana pro ruskih medija, blokiranja naloga na društvenim mrežama može da služi samo za zamagljivanje stvari, laži i neistine u koje sam se uverio bezbroj puta proučavajući nezavisne izvore i novinare i razmišljajući svojom glavom. Ovaj rat će se završiti ali Ukrajina i svet više neće biti nikada isti. A glavni akteri i dalje “u senci” i nedodirljivi ali ipak razotkriveni kao i njihovi motivi i metode.
Lupas gluposti i netacne cinjenice, a sa ciljem da omalovaziz Rusiju i da zanemaris sta je bilo 2014. godine u Ukrajini. U Ukrajini je bio isplaniran isti scenario kao u Ustaskoj Hrvatskoj, kada su izvrsili genocid nad Srbima a sve uz pomoc Vatikana i NATO fasista i najvecih svetskih zlocinaca.