Film „Komunistički raj“ režisera Miloša Stojanovića biće večeras, 3. marta,premijerno prikazan na jubilarnom 50. FEST-u. u okviru selekcije „FEST fokus“. Film je nastao u produkciji Studija za pozorište i film (SPIF). Film “Komunistički raj” nastao je po motivima istoimene drame legendarnog dramskog pisca Aleksandra Popovića. Priču je Popović smestio u doba Drugog svetskog rata, ali je to priča o nama, koliko u prošlosti toliko i danas. To je priča o ljudima koji žive odjeke velikih svetskih potresa. Skrajnuti od civilizacije, oni se muče da održe korak sa dramatičnim promenama kojima ih svet zapljuskuje. O svom filmu i onome što on donosi srpskoj kinematografiji danas u intervjuu za Aferu govori režiser “Komunsitičkog raha” Miloš Stojjanović.
“Komunistički raj” premijeru doživljava u predvečerje mogućeg trećeg svetskog rata, Da li ste dok ste snimali ovo ostvarenje mogli da pomislite na ovakav razvoj događaja kakav samo život ume da napravi?
-Film smo počeki da snimamo pre osam godina kada je bila kriza oko Krima a premijera je evo upravo sada kada je kriza u Ukrajini dostigla kulminaciju. Zaista tako nešto nisam mogao da očekujem ali to je još jedan dokaz da život zaista piše romane. U svakom slučaju je film sada ekstremno aktuelan jer govori o tome kako se mali ljudi ponašaju u vremenima globalne krize i dok traje sukob velikih.
Film je rađen po drami Aleksandra Popovića. Kako ste vi doživeli čini se uvek aktuelne poruke velikog Ace Popovića?
-Prvi put sam dramu “Komunistički raj” čitao kao jako mlad I nisam tad na pravi način shvatio genijalne misli i simboliku legendarnog Aleksandra Popovića kao što ih shvatam danas u zrelom dobu. Aleksandar Popović je naš večiti savremenik, kao i Nušić što je. Oni su bili ljudi koji su videli mnogo ispred svog vremena.
Spomenuli ste sudbinu malih judi u velikim krizama. Kako mali narodi poput nas Srba da se snađu u svetskim previranjima i sukobima?
-Ima jedna scena u filmu koja se dešava u kafani gde se okupljeni dele u dva tabora, jedni su za jednu a drugi za drugu stranu. Mi smo se kao narod kroz istoriju nekako uvek u velikim svetskim sukobima i previranjima opredeljivali za pogrešnu stranu i trpeli posledice takve odluke decenijama pa i vekovima nakon toga. Mislim da smo danas konačno na pravoj strani, na svojoj strani, Sledimo interese Srbije i vojno smo neutralni. Konačno možemo da gordo dignemo glavu. Mi smo na pragu proleća ove 2022. godine jedna od retkih, možda i jedina država u Evropi koja je slobodna i na to moramo biti ponosni.
U filmu jednu od glavnih uloga igra i čuveni Goran Daničić-Žuća, koji nas je nažalost prošle godine prerano napustio. Kakva sećanje nosite na ovog velikog glumca?
-Kao prvo, Žuća je bio moj veliki prijatelj. On i ja smo zajedno sada već daleke 1985. konkurisali za gkumu na FDU i Žuća je tada primljen a ja ne. Nastavili smo da se družimo i logično je bilo da ga odaberem za svoj filmski prvenac jer je Goran bio glumac koji je plenio svojom pojavom i glumačkim darom. Mnogo mi nedostaje ali sam srećan i ponosan što je bio deo ovog mog filma.
Mnogi primećuju sličnost “Kominističkog raja” sa dešavanjima u čuvenom filmu Bože Nikolića “Tri karte za Holivud”. Da li je to još jedan pokazatelj naših stalnih podela?
-“Tri karte za Holivud” je jedan odličan film gde je Branislav Lečič odigrao možda i najbolju svoju filmsku ulogu a Boža Nikolić to majstorski režirao. Očigledno da su naše podele kroz istoriju I težnja da budemo bitni u svetskim dešavanjima inspirativni za filmske stvaraoce. Ono što je interesantno jesta da su “Tri karte za Holivud” snimane 1992. samo desetak kilometara od mesta gde smo mi pre osam godina snimali “Komunistički raj”.
“Komunistički raj” će publika premijerno videti na 50. FEST-u. Šta za vas kao režiera ali I Beograđanina znači FEST?
–Sa svojim dokumentarcem “Šaban” obišao sam gotovo sve svetske festivale ali FEST je stvarno nešto posebno. Divan je osećaj biti deo festival svih festival što FEST svakako jeste i kao neko ko voli Beograd I živi za filmsku umetnost srećan sam što sam deo jubilarnog FEST-a. Nadam se da će I publika biti zadovoljna “Komunističkim rajem”.
Kada ste spomenuli i vaš dokumentarni film “Šaban” neizostavno je pitanje da li smatrate da smo se kao država i društvo na pravi način odužili delu “kralja romske muzike” Šabanu Bajramoviću?
-Da je Šaban još poživeo siguran sam da bi danas u svetu bio prepoznat kao novi Rej Čarls. Zaista je tužno da jednom tako velikom umetniku kao društvo nismo znali da se više odužimo. Ipak, prave vrednosti se nikada ne zaboravljaju i srećan sam ako je i moj film o velikom Šabanu Bajramoviću tome bar delom doprineo.
Srećko Milovanović
Foto: Youtube/Printscreen