Američki ministar odbrane Pete Hegesth odbio je otkriti bilo kakve informacije o mogućim američkim vojnim operacijama protiv Irana. O tome je šef američke odbrane svjedočio i pred Capitol Hillom, a sam Kongres je podijeljen o tome treba li predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Donald Trump dobiti odobrenje zastupnika prije bilo kakvog napada.

Ministar odbrane isključio je sva javna pitanja o potencijalnom napadu na Iran kazavši kako je „većina onoga što mogu reći za povjerljivo okruženje“.

Ustav SAD-a daje Kongresu isključivo pravo na odobravanja rata. I u Zastupničkom domu i u Senatu donesene su rezolucije prema kojima Trumpu treba odobrenje Kongresa za upotrebu sile prema Irana.

„Od samog početka ove države praksa je, ako se na bilo koji način kreće u ofanzivu, da se dobije odobrenje Kongresa“, rekao je demokratski zastupnik Tim Kaine.

No, neki u Kongresu kažu da predsjednik ima pravo samovoljno napasti iranska nuklearna postrojenja i navode historijski presedan.

„Predsjednici iz obje stranke provodili su pravo na ‘ograničene udare’ bez odobrenja Kongresa. Ako su ograničeni, ja to podržavam“, kaže republikanski zastupnik u Kongresu Mike Lawler.

Raniji presedani

Američki predsjednici odavno zaobilaze Kongres kako bi vodili ratove, a načelo odobrenja derogirano je još 2001. kada su i republikanci i demokrate proširili prava predsjednika za ono što su zvali “ratom protiv terorizma Al-Qaide i Saddama Husseina”.

I predsjednik Barack Obama koristio je iste mehanizme u Somaliji, Siriji i Jemenu. On je proširio djelovanje i specijalnim akcijama na one koje je njegova administracija nazvala teroristima.

Kongres nije pitan ni za djelovanje u Libiji, a sve bi to Trumpu moglo biti adut i za ovaj presedan.

Očekuje se kako će se naredne sedmice raspravljati o pokušajima ponovnog potvrđivanja ustavnog primata Kongresa, kad je riječ o ratu. Potezanje veta se ne očekuje, ali barem će biti prilika da se procijeni spremnost Kongresa da se zauzme za sebe.