Bajić (51), pripadnik vojne policije Vojske Republike Srpske, koji je sa Markom Paukovićem osuđen na po 12 godina zatvora zbog ubistva pet muslimanskih civila 1992. godine u selu Kamičak, Opština Ključ, robija nevin umesto svog imenjaka i prezimenjaka iz Ključa, koji je 11 godina stariji od njega!
Za ovaj slučaj je vezano mnogo nelogičnosti. Suđenje je počelo 20 godina posle događaja, a u sudskim spisima se navodi da se isto ubistvo desilo čak na pet različitih lokacija. Istražni sudija Kantonalnog suda u Bihaću je naveo da nije bilo tragova koji ukazuju na izvršioce, dok su svedoci tvrdili suprotno. Izjavili su da su navodno po mraku i kiši uočili pripadnike vojne policije i to gledajući s prozora, koji je od kuće u kojoj se desilo ubustvo udaljen oko 200 metara, navodeći: „Bio je mrak, ali kad sevne sve se videlo kao na dlanu!“.

Dragan Bajić u ekskluzivnom razgovoru za Aferu iz požarevačke „Zabele“ kaže da od suda traži samo objektivnost.
– Mene niko nije pominjao do 2012. godine! Prvi put sam ušao u sudnicu 12. decembra 2012. godine i dao izjavu, a postupak je mirovao sve do Vidovdana, 28. juna 2016. godine kada je počelo suđenje.
Advokat Tijana Marinković ističe da je veće Apelacionog suda ponovo otvorilo pretres i „izvodilo dokaze“, ali da sednice nisu trajale duže od desetak minuta!
– Žalba tužioca na oslobađajuću presudu i odluka Apelacionog suda u Beogradu, koji je preinačio prvostepenu odluku i izrekao kazne zatvora baziraju se na izjavama svedoka koji su od 2.000. godine, pa sve do okončanja prvostepenog postupka menjali iskaze bez ijednog materijalnog dokaza. Očekujem da će Ustavni sud doneti presudu zasnovanu na Ustavu, zakonu i ratifikovanim međunarodnim konvencijama – kaže Tijana Marinković i ističe da Kantonalno tužilaštvo neće da dostavi izjavu svedoka koja bi bila ključna za oslobađanje Bajića.
– Svedok Bajro Behar je pozvan 8. jula 2002. godine da na osnovu fotografija prepozna okrivljene, ali nije prepoznao Bajića. Tražili smo od tužilaštva u Bihaću da nam dostavi izjavu ovog svedoka, ali smo dobili odgovor da je navodno nema u spisima – navodi Tijana Marinković i naglašava da neće odustati da se bori za svog klijenta i da je spremna da se obrati i Evropskom sudu u Strazburu ako bude bilo potrebno.
Dragan Bajić je bio u vojnoj policiji Vojske Republike Srpske tokom celog rata u Bosni. Nalazio se u obezbeđenju komandanta brigade i bio je na dužnosti kada je pukovnik Pero Čolić, u selu Čaplje, preuzimao dužnost od generala Ratka Mladića od kojeg je traženo da se odrekne Republike Srpske! Tada je prema svedočenju ljudi iz najbližeg okruženja generala počeo svojevrsni rat
između Mladića i Radovana Karadžića. Mladić je hteo da zadrži što više teritorija zbog čega je došao u sukob sa Karadžićem.
Pitanje je da li je ova činjenica uticala da neko bez osnova optuži Dragana Bajića i zašto je glavni tužilac Haškog tribunala
Serž Bramerc baš uoči izricanja presude bio u Beogradu?
Interesantno je da Obaveštajno – sigurnosna agencija (OSA) BiH nema nijedan podatak protiv Bajića u svojim izveštajima koje je vodila dok je on bio u vojnoj policiji dok ga je naš sud osuduo za ratni zločin.



