
Piše: Tomo Lovreković
U glavama prosečnog žitelja Srbije, da ne kažem Srbina usled naprasne poplave rodne, nacionalne i druge osetljivosti, okupacija podrazumeva čizmu, kolonu tenkova i usiljeni marš.
Postoje, međutim, okupatorske sile koje ne nose šlemove i puške na gotovs i koji taj posao obavljaju bez uludo istrošenog olova u obliku kuglice.
Ne tako davno, Vojvodina je imala svoje predstavništvo u Briselu, svoj Ustav (Statut), svoju zastavu, veštački identitet Vojvođana kao nacije promovisan na bilbordima i svoju Vladu.
Većinu ovih državnih obeležja koje nemaju ni neke suverene republike je srećom srpska pokrajina izgubila, a Vučić se mudro pobrinuo da pacovi zaraženi separatizmom budu ili u rupama ili na lancu, pa je epidemija sprečena, a posledice sanirane.
U tim rupama, ipak, ne miruju. Nosilac ovih tendencija, Dinko Gruhonjić koji za te aktivnosti dobija stotine hiljada evra od stranih fondova, u vreme žutih je zaokružio priču, a ni sada nije puno okrnjena.
Još po Novom Sadu kruži deo lida vesti „saopštava NDNV za Betu, a prenosi Dojče Vele“ – a, Dinko prvi čovek NDNV-a, šef dopisništva Bete i dopisnik Dojče Velea.
U ono vreme, pored toga, bio je i član državnih komisija za dodelu sredstava (samom sebi), zvanični i nezvanični zastupnik dvadesetak fantomskih udruženja (bitna je masovnost), vlasnik iz senke RTV i suštinski privatni vlasnik odseka za medije Filozofskog fakulteta u Novom Sadu.
Od svega toga, izgubio je samo RTV, premda žuti kadrovi i dalje sabotiraju.
Dinko i „Dinkići“, usled okolnosti, deluje gerilski, ali uz ogromnu moć – spreman da opet pređe u frontalni rat.
Društvo u tome pravi mu i antifa, čiji je mentor, a koja drži monopol nad muzičkom, kulturnom i umetničkom scenom grada.
Izdanak te organizacije koja je i u Americi označena kao teroristička je i Brajan Brković, poznat po ponosnom skrnavljenju srpske zastave.
Tako je jedan posto separatista uzurpirao devedeset i devet posto javnog prostora, uz stranu pomoć i domaće ćutanje.
Očekuje se ofanziva. Njihova ili naša. Bilo bi dobro da Srbija udari prva. Zbog Srbije.