Srpske žrtve ratnih zločina OVK na Kosovu i Metohiji sa velikom pažnjom čekaju suđenje Hašimu Tačiju i njegovim saradnicima iz komande nekadašnje terorističke organizacije, koje 1. marta treba da počne pred Specijalizovanim većem kosovskog suda u Hagu. Proces će pokazati kakav je kredibilitet ove pravosudne institucije, osnovane sa ciljem da se istraže navodi o trgovini ljudskim organima i drugim zločinima Albanaca.
Novi sud je osnovala skupština takozvanog Kosova u skladu sa zakonima koje je doneo parlament nepriznate države. U njemu rade sudije i tužioci iz čitavog sveta, ali je to kosovski sud koji je u Holandiju izmešten zbog bezbednosti.
Od zločina je prošlo već gotovo četvrtina veka, godinama se čekalo na optužnice, a nema sumnje da će proći još mnogo vremena do presude.
Žrtve žele nepristrasno i pravično suđenje. Zvaničnici suda i tužilaštva obećavaju pravdu i bezbednost. Tvrde da je sud nezavisan od politike, da niko nije iznad njih, nijedna vlada niti pojedinac. Ipak, zbog bolnih iskustava iz prošlosti žrtve ali čitava srpska javnost nemaju poverenja u predstojeći postupak, ni u instituciju koja ga sprovodi.
Sud je odobrio status žrtve za 53 osobe, dok još 84 čeka da se razmotre njihove prijave. Mnoge je veoma iznenadila odluka suda da za njihovog zastupnika odredi Britanca Sajmona Loza, iako su se za taj posao prijavili i mnogobrojni srpski advokati. Radna grupa iz Srbije koja je usko sarađivala sa haškim tužiocem i znatno doprinela podizanju optužnice protiv Tačija nema nikakav uticaj niti je konsultovana u vezi sa izborom advokata koji će u postupku zastupati oštećene.
Pravila ovog suda predviđaju daleko bolji procesni položaj za žrtve nego pred Međunarodnim tribunalom za bivšu Jugoslaviju. Oštećeni će sada imati funkciju paralelnog tužioca i kontrolora suda, pa je jasno koliko će biti značajna uloga njihovog zastupnika.
Ne može se zaboraviti da je tribunal za bivšu Jugoslaviju svojevremeno dozvolio da više od 20 svedoka zločina nad Srbima ne dožive da o onome što znaju govore pred sudom, pa su tako u nedostatku dokaza oslobođeni Ramuš Haradinaj i drugi pripadnici OVK. Novi sud, osnovan sa ciljem da istraži navode evropskog izvestioca Dika Martija o zločinima kosovskih Albanaca, kao i slučaj trgovine ljudskim organima, posebnu pažnju posvetio je bezbednosti onih koji se odluče da otkriju svoja saznanja o događajima od 1998. do kraja 2000. godine na KiM u kojima su žrtve bili Srbi. Svedocima je poručeno da im je bezbednost zagarantovana i da ovaj sud neće ponoviti kobne greške bivšeg tribunala.
Pa ipak, još nije utvrđeno kako su poverljivi spisi haškog tužilaštva sa podacima o zaštićenim svedocima u septembru 2020. završili u kancelariji vođa Udruženja veterana OVK, koji su sazvali konferenciju za novinare i javno sve objavili, nazivajući svedoke izdajicama i poručujući im da nisu bezbedni.
Nakon što je nedavno u Parizu iz stana jednog sudije za zločine OVK ukraden laptop sa poverljivim podacima iz postupaka, za bezbednost svedoka još se više strahuje. Sudska policija i tajna služba istražuju motive ove krađe, ali se mnogi pribojavaju da je ovo jasna poruka svedocima da nisu bezbedni i način da se na njih pojača pritisak uoči suđenja. Sudbina nekih od svedoka zločina OVK bila je strašna, ali one koji čekaju pravdu manje brine bezbednost, a više da pravdu i istinu neće dočekati.
Srpsko tužilaštvo radilo je godinama na slučaju poznatom kao „Žuta kuća” tragom knjige haške tužiteljke Karle del Ponte, koja je, tokom istrage o zločinima OVK nad nealbancima, došla do saznanja da su osobe nestale u sukobima na Kosovu korišćene u operaciji krijumčarenja organa iz Albanije na klinike u inostranstvu, gde su korišćeni za presađivanje klijentima koji bi to plaćali.
Vladimir Vukčević, bivši tužilac za ratne zločine Srbije, kaže da je bivši albanski premijer Sali Beriša sprečio ekshumacije na 12 mesta u Albaniji na kojima su, prema podacima srpskih bezbednosnih službi, zakopani posmrtni ostaci ljudi koji su ubijeni kako bi im bili oduzeti organi.
– U istrazi protiv Ramuša Haradinaja zbog sumnji u slučaj „Žuta kuća” naišli smo i na dokaze o umešanosti Hašima Tačija. Američki tužilac Sem Nazaro bio je zapanjen, pitao me je šta mislim da preduzmem. Predložio sam da zajedno sa albanskim tužilaštvom obavimo ekshumaciju na 12 mesta u Albaniji. Tužiteljku Inu Ramu obavestio sam o lokacijama grobnica, a po našem odlasku, premijer Beriša dao je izjavu da srpski tužilac za ratne zločine ima patološki mozak ako misli da traži tela u Albaniji. Znao sam da će ekshumacija koja bi dokazala da su tim ljudima oduzimani organi biti odbijena. Berišina izjava me, međutim, nije iznenadila jer je jedna od lokacija na kojima smo želeli da ekshumiramo pet kilometara od njegove kuće – navodi Vladimir Vukčević.
Govoreći o dokazima trgovine ljudskim organima do kojih je došlo naše tužilaštvo, bivši tužilac kaže da je do važnih saznanja došla i jedna srpska istražiteljka u medicinskom centru na Kosovu.
– Kada je čula da govori na srpskom, našoj istražiteljki obratila se jedna žena i pitala je da li radi za tužioca Vukčevića. Zatim joj je ispričala da je u tom centru pružana medicinska pomoć Srbima koji su kasnije odvedeni da bi im bili oduzeti organi – kaže bivši tužilac.
Dodaje da je evropski izvestilac Dik Marti u svojoj istrazi potvrdio informacije srpskog tužilaštva, a do istog zaključka je došao i američki tužilac Klint Vilijamson, koji je saslušao više od 100 svedoka.
– Specijalizovani sud i tužilaštvo koje sada procesuira ratne zločine pripadnika OVK osnovani su zbog saznanja do kojih se došlo na ovaj način, radom našeg tužilaštva. Podignuta je optužnica protiv Hašima Tačija i drugih ljudi koji do tada nisu mogli da se dotaknu. Nemam uvid u rad tog tužilaštva, ali oni su osnovani na temeljima dokaza koje smo mi prikupili. Smatram da je veliki uspeh što taj sud postoji – ocenjuje Vukčević.
Proces protiv Tačija i ostalih biće treći u istoriji ovog suda, a prvi na kojem će se optuženima suditi za krivična dela nad Srbima. Prethodno su Hisni Gucati i Nasim Haradinaj osuđeni na po četiri i po godine zbog ometanja pravde, nakon što su objavili poverljiva dokumenta haškog tužilaštva. Druga presuda izrečena je Salihu Mustafi, koji je osuđen na 26 godina zatvora zbog zločina nad albanskim političkim neistomišljenicima u logoru OVK u Zlašu. U fazi istrage je postupak protiv Petera Šalje, kome se pripisuju zločini u logoru u Kukešu, na severu Albanije.
Iz Tačijeve optužnice, koja je dostupna javnosti, izostavljena su imena žrtava, mesta, datumi i svi podaci na osnovu kojih bi se svedoci mogli identifikovati. Zbog toga se još ne zna koji su tačno zločini stavljeni na teret komandi OVK. Poznato je da im se pripisuju ubistva oko 100 i ranjavanje oko 400 ljudi, za šta im može biti izrečena kazna doživotnog zatvora. Zvanično, nerasvetljena je sudbina oko 420 ljudi sa Kosova.
Sva četvorica optuženih prebačeni su u pritvorski objekat u Hagu 5. novembra 2020. Iza rešetaka su i danas jer je sud prihvatao argumente tužilaštva da bi ugrozili postupak i bezbednost svedoka, a možda i pobegli, ukoliko bi im bilo dozvoljeno da početak suđenja sačekaju na slobodi.
Američki sudija Čarls Smit, koji će rukovoditi procesom, pomenuo je da će prvostepeni postupak trajati pet godina i najavio da će sud učiniti sve da bude što efikasniji.
Tačija brane advokati Gotovine i bivši tužilac za Srebrenicu
Sedmočlani branilački tim Tačija predvodi Amerikanac Gregori Kiho, svojevremeno jedan od advokata hrvatskog generala Ante Gotovine. U timu je i njegov sunarodnik Dastid Palaska, koji je po dogovoru sa Tačijem svojevremeno dobrovoljno radio na ustavnim amandmanima i sistemu za izbor predsednika samoproglašene države. Brane ga i Pjer Rišar Prosper, nekadašnji izaslanik američkog predsednika za saradnju s tribunalom za bivšu SFRJ, Luka Mišetić, koji je takođe zastupao Gotovinu, Francuskinja Sofi Menegon, stručnjak za postupke ratnih zločina, Albert Moskovic, bivši tužilac Haškog tribunala i ministar pravde u misiji UN za Kosovo, kao i Piter Mekloski, nekadašnji haški tužilac u svim postupcima gde se sudilo za genocid u Srebrenici.
Sajmon Loz – krivičar sa iskustvom
Zastupnik Tačijevih žrtava, britanski advokat Sajmon Loz se, prema dostupnim podacima, 29 godina bavi krivičnim pravom, a tokom karijere bio je angažovan kao tužilac ili branilac u predmetima ratnih zločina, ubistava, prevara, seksualnih prestupa, postupaka za trgovinu drogom, kao i slučajeva u kojima su optuženi policajci. Od 2008. do 2010. bio je zaposlen u tužilaštvu tribunala za bivšu Jugoslaviju, gde je postupao u predmetu poznatom kao „Prlić”, u kome se sudilo hrvatskim oficirima za etničko čišćenje nad muslimanima.
POLITIKA