Piše: Milorad Komrakov
U svojoj emisiji, sinoć emitovanoj, autor, rastom i kvalitetom rada, jedan od najnižih voditelja u Srbiji, na kraju emisije reče: “Ružna vest je što se vraća Milorad Komrakov“.
Zatim me je, dotična spodoba, u nekoliko rečenica, izvređala atributima, mangupskim žargonom koji mu priliči. Baš onako kako sam i očekivao. Dugo ti je trebalo, mali! Podsetio je „kako sam ja već nadrljao (misleći na petooktobarske događaje i tadašnju uređivačku politiku RTS-a) i da će me TO, OPET SAČEKATI, AKO NE PRESTANEM DA PIŠEM. Nije baš, tačno tako izgovorio, ali sam shvatio, meni upućenu pretnju.! Da, mali i.i. javno je pretio meni, preko ekrana svoje Nove S televizije. E, pa preterao si, šoferčino! Biće posla za REM i udruženja da odreaguju na ovo! Nadam se. A tebi, mali, i tvojim muškarčinama, ponovo savetujem: U Donbas da izveštavate, nešto napišete, da Vas narod zapamti po tekstovima, a ne po zajebancijama svih nas! Kako Vas nije sramota da ženski reporteri guraju nos tamo gde je vašim dupetima mesto. Bar je tako, u moje vreme bilo! Muškarce smo slali po Kosovu i Metohiji, u Rumuniju, na poplave, zemljotrese, u ratna područja…Naravno bilo je i hrabrih žena koje su pokazale da imaju ono što vi, ponavljam, nemate. Za takvo novinarstvo potrebna su muda, gospodo!Milorad Komrakov ih ima!
Novinarstvom se bavim više od četrdeset godina.U televizijskom zanatu, prošao sam sve, od „cepanja teleksa“, izveštača, reportera, urednika emisija, do glavnog i odgovornog urednika. Na čelu Informativnog programa bio sam u najtežim periodima u istoriji Televizije Beograd. Od 1996. do 2000. godine, u vremenima pištaljki, lupanja u šerpe i lonce, protesta protiv „TV Bastilje“, eskalacije albanskog iredentizma i separatizma na Kosovu i Metohiji, u toku NATO agresije na Jugoslaviju, sve do 5. oktobra 2000. godine, kada sam, silom, udaljen sa svog radnog mesta. Uredio sam i vodio najviše TV dnevnika, u poluvekovnoj istoriji TV Beograd. Dobitnik sam više novinarskih nagrada i priznanja. Godine 1989. Udruženje novinara Srbije dodelilo mi je nagradu „Svetozar Marković“ – „zato što je na najupečatljiviji način bivajući više od svedoka događaja, saopštio istinu o suptilnim i specifičnim oblicima kontrarevolucije na Kosovu i Metohiji.“ Godine 1996. Udruženje novinara Srbije dodeljuje mi nagradu „Dimitrije Davidović“ – za dugogodišnje uređivanje centralnih informativnih emisija Televizije Beograd i Radio televizije Srbije. Za vizuelno atraktivni izgled televizijskog dnevnika i uvođenje voditeljskih parova u ovu emisiju. Dobitnik sam i više godišnjih nagrada Televizije Beograd i Radio televizije Srbije. Bio sam predsednik Udruženja novinara Srbije od 1996–2000 godine. Posle petooktobarskih događaja, (u kojima sam, u zapaljenoj zgradi RTS-a, više puta životno bio ugrožen), odlukom Aleksandra Crkvenjakova, tadašnjeg generalnog direktora, raspoređen sam na radno mesto samostalnog stručnog saradnika u selu Zvečka kod Obrenovca. Proveo sam na njivama Zvečke 15 meseci, svakodnevno putujući na „posao“ po 100 kilometara. Komrakov je 27. decembra 2002. godine, poštom, dobio rešenje o prestanku radnog odnosa, koje je potpisao isti generalni direktor koji ga je poslao u Zvečku. U rešenju piše „da više ne postoji potreba za obavljanjem POLJOPRIVREDNE PROIZVODNjE U RTS-u…“ Proglašen sam tehnološkim viškom i, posle 25 godina rada u RTS-u, našao se na ulici. Četiri godine kasnije preživeo sam težak srčani udar. Od 2007. godine sam u penziji. I dalje volim novinarstvo. To je moj život. Napisao sam osam knjiga (tri o virusu korona): Moj šesti oktobar, Peti oktobar u RTS-u, Bombardovanje RTS– moja istina, Lov na peti oktobar, Ubica iz Vuhana,Maske su prebrzo spale?!, Korona se otrgla kontroli?!, Tajne Titanika.
A ti, mali, čime bi se podičio! A!
Mali, u poslednjim svojim emisijama koje „uređuješ“ prešao si granicu ljudskosti, pristojnosti, profesionalnosti i lepog ponašanja. Tvoj mangupski sleng sa ulice razumeju, čini se samo ona trojica tvojih drugara u emisiji i, ta publika koja će uvek reagovati kad ti nekoga zaj……š, prozivaš, šalješ u p….u materinu!Čuo sam da plaćaš publici aplauze koje ti upućuju.To je, naravno smešno ali i jadno, mali. Predobro si plaćen za to što činiš, a što je obojeno ironijom, psovkama i „pljuvanjem“…Uzgred, saopšti javnosti, onako transparentno, kolika ti je plata, pa ćeš da doživiš kako će smeh da preraste u nešto drugo. Precenio si sebe, mali. Prepotentan si, što se na ekranu prepoznaje..Ti nisi novinar, mali, zapamti to.Ti si, kako sam reče, „petooktobarski ratnik“ i nećeš dozvoliti da te niko zaj…..a. A ti možeš svakoga! Koja je to uređivačka politika tvoje kuće i ko ti je dao odrešene ruke da radiš šta hoćeš? Ne zapitaš li se, ponekad, mali, da svi oni koje izvrdavaš ruglu imaju svoju decu, porodice, svoje fanove, i ne razmišljaju kao ti. Živimo u podeljenoj Srbiji, u kojoj ne misle svi isto, i u kojoj značajan deo žitelja ove naše prelepe zemlje ne gleda ta tvoja naklapanja. Ovim, nikako ne vređam tvoje fanove, imaju oni pravo da se raduju glupostima koje vide i čuju. I da se smeju, i aplaudiraju, kad im onaj tvoj potrčko, da znak! Puno leta sam proveo u novinarstvu, skoro koliko ti imaš godina. Znam da ima i onih, poput tebe, koji ne misle kao ja…Osetio sam to na sopstvenoj koži pre dvadeset godina u onoj pučističkoj petooktobarskoj noći…Ali nećemo o tome.
Znam da si jedan od osnivača Udruženja humorista Srbije. Jednom prilikom si izjavio (citiram): „Svi ljudi koji se bave humorom – scenaristi, voditelji, karikaturisti, aforističari – imaju sad svoje udruženje kroz koje mogu da ostvaruju svoje želje i unapređuju posao. Rekao si da su prekršeni svi kodeksi novinarstva u načinu na koji su o tebi izveštavali neki mediji. „Ja nisam samo voditelj ili cirkuzant, kako me ko zove, je sam državljanin Srbije i mislim da nije u redu da od medija doživljavam to što doživljavam, a da se novinari ne oglašavaju“, smatra on. Prema njegovim rečima, prilika je da se odrede pravci u kojima će se humor razvijati u medijima, kazao si i ocenio da je „humor uvek prvi na udaru u diktatorskim režimima“. (kraj citata)
Nema humora kada ljudi oko tebe umiru.
I na kraju mali, očekujem IZVINJENJE zbog one rečenice koju izgovori na samom kraju emisije: „Što se tiče muda, druže Komrakov, rado ću Vam pružiti priliku!“
Sram te bilo! Emisiju su gledala i moja deca.
Potpuno se slažem sa tvojim komentarom koji si napisao.