
FOTO: UNS
Ukupno 45 novinara ubijeno je tokom 2021. godine, što je “jedan od najmanjih tragičnih bilansa” ikada zabeleženih, saopštila je Međunarodna federacija novinara (IFJ), sa sedištem u Briselu. Među stradalima je devet novinara u Avganistanu. Osmoro je ubijeno u Meksiku, četvoro u Indiji, a troje u Pakistanu. Najmanje 24 novinara ubijeno je u svetu u 2021. godini, objavio je u izveštaju američki nevladin Komitet za zaštitu novinara (CPJ) sa sedištem u Njujorku. Podsetiću čitaoce na skandalozno ponašanje Keti Morton, supruge Ričarda Holbruka, koja kao predsednica Komiteta za zaštitu novinara, 1999. godine, nije htela da stavi imena poginulih radnika RTS-a u NATO agresiji na SRJ, na listu stradalih, jer navodno nisu novinari! Međutim, na portalu Komiteta su imena američkih snimatelja, kablomana, tonaca koji su poginuli u Iraku, Avganistanu… Ali za Srbe iz RTS-a nema mesta. Te večeri u Komitetu su uručivane nagrade i nastalo je opšte oduševljenje kad je Ričard Holbruk došao i uz šampanjac objavio: „Upravo je ućutkan RTS u Srbiji.” Sledi logično pitanje. Zašto onda novinari Srbije „obeležavaju“ 3. maj – Svetski dan slobode medija!? Kome i čemu je potreban taj „praznik novinara“!? NATO zločinci, zaboravili su na krvavi pir u Abardarevoj ulici u Beogradu 23. 04. 1999. godine. Niko od njih nije se izvinio porodicama poginulih kolega, evo, već 23 godine! Učinio je to američki novinar Džeremi Skejhil, koji je, pre tri godine, došao u Beograd, poklonio se senima poginulih, i izvinio porodicama nastradalih radnika RTS-a u ime amričkog naroda! Skejhil je tada rekao da je NATO počinio zločin jer je ubio radnike koji su samo bili na svojim radnim mestima. Novi američki ambasador u Beogradu Kristofer Hil umesto što „sadi američke javore“ po Beogradu, TREBALO BI DA UPUTI IZVINjENjE SRBIJI, za ono što su nam on i njegova bratija počinili pre više od dve decenije!Neće, ne sme!
Rat koji Rusija vodi protiv Ukrajine, stvara razorne posledice po slobodu štampe u regionu. Pet novinara i medijskih radnika poginulo je od posledica pucnjave tokom prvog meseca ruske Specijalne operacije u Ukrajini koja je počela 24. februara 2022. godine. Odluka o obeležavanju Svetskog dana slobode medija doneta je na Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija 1991. godine. Svetski dan slobode medija obeležava se 3. maja svake godine, a proglasila ga je Generalna skupština UN u decembru 1993. godine, nakon preporuke Uneska. UNESKO obeležava Svetski dan slobode medija održavanjem UNESCO/Giljermo Kano nagrada za slobodu medija za zaslužne pojedince, organizacije ili institucije koji su dali izuzetan doprinos odbrani i/ili promociji slobode medija bilo gde u svetu. Nagrada je nazvana u čast Giljermo Kano Isaza, kolumbijskog novinara koji je ubijen ispred kancelarije njegovog lista El Espektador u Bogoti, 17. decembra 1986. godine posle Kanovih članaka koji su smetali kolumbijskim narko-kartelima. Ovogodišnja tema Svetskog dana slobode medija je „Novinarstvo pod digitalnom opsadom“ i naglašava na koje je načine novinarstvo ugroženo digitalno posredovanim napadima na novinare, kao i posledice svega toga na poverenje javnosti u digitalne komunikacije. Najnoviji Uneskov izveštaj o svetskim trendovima pokazuje da nadzor i hakovanje kompromituju novinarstvo. Kakve to ima veze sa slobodom medija!? Ne postoje slobodni, nezavisni mediji, to je upotrebljiva i zvučna floskula. Ne samo kod nas nego i u svetu. Pa zavisni su i od novca, i od vlasnika, i od samih urednika i novinara. Postoje mainstrim mediji i alternativni mediji. Postoje zagovornici javnog interesa i zagovornici privatnog interesa (kapitala).
Povodom Svetskog dana medija u gračaničkom Domu kulture simbolično u 11,55 minuta, juče je održana tradicionalna akcija “Pet minuta tradicionalne tišine” na kojoj se okupilo tridesetak novinara. Organizovana je i izložba karikatura i „branje“ ilustracija i aforizama, pa su građani pozvani da odaberu i uzmu karikature, aforizme i ilustracije koje im se dopadnu. Čuj, karikature o slobodi medija!? Čelnici UNS-a, Živojin Rakočević i Nino Brajović trebalo je da osmisle i nešto što je, ipak, u vezi sa novinarstvom. Zar ne? Mogli su, na primer da organizuju „bataljon“ novinara UNS-OVACA I NUNS-ovaca da odu u Ukrajinu i izveštavaju sa lica mesta! Žalosno je da je samo jedan srpski novinar, kako me je obavastio prijatelj kome verujem, izveštavao iz Donbasa. Zove se Miodrag Zarković i izvešvao je 2 meseca iz Donbasa za Helmkast. Sprema sa da, sa kolegom Mihajlom Medenicom, ponovo ode tamo. Svaka čast, kolege! Tako je čast srpskog novinarstva spala samo na dve osobe. Novinarska udruženja u Srbiji upozorila su da se Svetski dan slobode medija 3. maj i ove godine dočekuje u „medijskom mraku“, zatraživši da vlast efikasno reši slučajeve pretnji novinarima i o tome obavesti javnost. U proglasu UNS traži da tužilaštva i policija efikasno istraže sve pretnje novinarima i medijskim radnicima i o rezultatima tih istraga redovno obaveštavaju javnost i poziva novinare i medijske radnike da bez odlaganja prijavljuju ugrožavanja bezbednosti i pritiske kojima su izloženi koristeći Stalnu radnu grupu za bezbednost novinara i Radnu grupu za bezbednost i zaštitu novinara i SOS telefon. Navedeno je i da srpska zajednica na Kosovu i dalje nema nezavisan kanal koji treba da pokriva celu teritoriju Kosova i Metohije, a portal televizijskog kanala na srpskom jeziku RTK2 ne uređuje redakcija kojoj treba da pripada“, kao i da „poslanik Samoopredeljenja Ljuan Aliju traži zabranu portala na srpskom jeziku Kosovoonlajn“. Nezavisno udruženje novinara Srbije (NUNS) ukazalo je da na javnoj sceni dominiraju lažne vesti i propagandne informacije čiji kreatori se najčešće nalaze na pozicijama političke moći, a da je govor mržnje postao normalizovan u političkom narativu. „Informativna blokada onemogućava podsticanje kritičke svesti. Informacije postaju ključna poluga za manipulisanje javnim mnjenjem. Službenici takve propagande su i brojni kvazimediji i antinovinari koji su zapravo glasnogovornici populističkih i antidemokratskih politika“, piše u saopštenju objavljenom na sajtu NUNS-a. Kako je navedeno, često napadima na novinare prethode prozivke i etiketiranja novinara od državnih zvaničnika ili lokalnih političara koji time zapravo podstiču nasilnike i nasilje prema profesionalnim novinarima. „Demokratsko društvo ne mogu da izgrade samo hrabri novinari, našem društvu potrebni su hrabri građani. Bez građanske hrabrosti i odlučnosti nema ni slobodnog društva“, navedeno je u saopšenju. Dakle, ovima iz NUNS-a opet su potrebni „hrabri građani“! Da neće ponovo da pale medije, kao 5. oktobra 2000. godine!? Ne daj Bože! Nisu oni, za Vaskrs, ofarbali dovoljno svoja jaja, kako bi, sa onim anonimusom iz Kikinde, predsednikom Nunsa, „tucali“ narod! Opametili su se Srbi, anonimuse! Uostalom, ko je još, izvan severnobanatske ravnice, čuo za „nekog predsednika“ Bodrožića? „Njegovi“ iz Beograda trude se da ga promovišu, raznim gostovanjima u medijima, ali slabo im ide… Razne medijske asocijacije koje se“diče“ nezavisnim novinarstvom (malo morgen!), ističu „da kada imamo medijski mrak“, sva ljudska prava su ugrožena i niko ne može da se oseća bezbedno. Nažalost, i ove godine svetski Dan slobode medija Srbija dočekuje u medijskom mraku, kažu takvi. Na javnoj sceni dominiraju lažne vesti i propagandne informacije čiji kreatori se najčešće nalaze na pozicijama političke moći. Govor mržnje postao je normalizovan u političkom narativu, kažu „nezavisni“. U izveštaju Reportera bez granica i po njihovom Svetskom indeksu medijskih sloboda za 2022. godinu, Srbija je najlošije rangirana od svih zemalja bivše Jugoslavije, iako se na skali popela za 14 mesta u odnosu na izveštaj iz 2021. godine. U ovogodišnjem je zauzela 79. poziciju, i nalazi se u kategoriji „problematičnih“ zemalja. Hrvatska je zauzela 48. mesto i nalazi se u kategoriji „zadovoljavajućih“, dok je Slovenija na 54. mestu i spada u zemlje koje su „problematične“, kao i Severna Makedonija koja je na 57. mestu, Crna Gora na 63. i Bosna i Hercegovina na 67. mestu. Na osnovu tog izveštaja za 2022. godinu, koji procenjuje stanje novinarstva u 180 zemalja i teritorija, ukazuje se na katastrofalne efekte informacionog haosa koji su posledica delovanja globalizovanog i neregulisanog onlajn informativnog prostora, a koji podstiče širenje lažnih vesti i propagande.
Zbog svega napisanog, smatram da bi isti organ koji je ustanovio 3. maj kao Svetski dan slobode medija, trebalo da promeni datum tog događaja u 23. 04. 1999. godine. Pogađate, na dan kada je, prvi put u istoriji svetskog novinarstva, bombardovana jedna medijska kuća, za koju se znalo da u njoj ima zaposlenih koji samo rade svoj posao.
Za to bi trebalo da se bore svi novinari Srbije i esnafska udruženja, a ne da prave izložbe „branja“ karikatura i ilustracija o slobodi medija…
Budimo ljudi!