Da je đavo desna ruka vračarama i posrednik u svim prljavim radnjama, posvedočila nam je i Angelina, vračara iz Majdanpeka, o kojoj smo već pisali. Isto to potvrđuje i najnoviji Veliki vlaški mag Dragan Mihajlović iz Klokočevca kod Majdanpeka.
Nije đavo uzeo dušu samo Rusanki, on ju je uzeo Anki, Persi, Todoru, Jagliki… Svi su oni umirali u trenu i na nogama. Taj njihov zao pomagač uzeo im je dušu bez opomene, na kućnim pragovima. To se dogodilo onda kad druge žrtve nisu obezbedili. Ja sam ga lično videla kod Todora, na Bukovoj glavi, pre možda trideset godina. Pošto je on u poodmaklim godinama živeo sam, društvo su mu, u dugim zimskim noćima, pravila jedino ta grozna i čupava stvorenja.
Kad bi mu došla neka mlađa žena i rešila da prespava kod njega (kad je bio mlad), oni su po celu noć lupali po prozoru i grebali po vratima. Todor bi izašao onako razgolićen, porazgovarao sa njima, udobrovoljio ih, ali ih u kuću nikad nije pustio.
I ja sam jednom zanoćila kod Todora. On udovac, a ja raspuštenica, pa se još istim poslom bavimo! Stvarno sam od njega mnogo naučila, ali mnogo i propatila, jer se u poslednje vreme oslobodio, pa je đavole prizivao i za najmanju sitnicu. Najviše ih je koristio kod potrage za zlatom.
– Te noći, kad sam prespavala kod njega, jedva sam živu glavu izvukla! Ležali smo jedno pored drugog, kad nešto podiže vrata i otkači šarke. Todor je uzeo kandilo, veliki drveni krst i upalio tamjan. Napolju, na pragu, začuli su se žamor, molbe i preklinjanja. Poželela sam da vidim šta se dešava, kad – na pragu ugledah Todora, a na kamenom stepeniku, stajao je pravi pravcati đavo.
Jedno vreme su se netremice gledali u oči, a onda je moj domaćin zapalio kandilo, pa još nekoliko puta prekrstio prostor, između njih dvojice, sa onim velikim krstom. Posle se ono dlakavo stovrenje, nalik na crnu kozu sa dugačkim repom, povuklo dublje u avliju i tu se sklupčalo. Ostatak te noći provela sam u strahu i besu. Bila sam ljuta na Todora što se druži s nečastivim i priziva ga.
– Jednom sam nešto slično doživela i kod Perse u Zaječaru. Zanoćila sam kod nje, baš uoči jesenjeg vašara. Nisam oka sklopila zbog galame i muzike koja je dopirala sa vašarišta. Negde oko ponoći, prišla sam prozoru, kad ono – Persa gola trči oko kokošarnika, a u ruci joj se dimi nekoliko ugljenova. Kad je zastala, sa omanje strehe na rame joj se spustio isti onakav đavo, kao što je bio Todorov. Pretrčala je nekoliko krugova sa njim na ramenu i uvela ga u svoju sobu, posle čega je cele noći nešto tutnjalo po kući i dvorištu