
Piše: Tomo Lovreković
Dobro, verovatno se neće pojaviti neki briselski uštogljeni birokrata sa nalakiranim noktćima kako doktrina rodne ravnopravnosti nalaže i okačiti šefu BIA orden na grudi, ali i bez protokolarnih radnji, čini se da je EU već odala veliko priznanje Aleksandru Vulinu.
Naime, u izveštaju koji Brisel redovno tutorski sačinjava kako bi, dok se iznutra raspada i deli, analizirao šta to valja, a šta ne valja u Srbiji, kako saznaju dobro obavešteni krugovi, posebno mesto zauzimaju razna “nedela” Vulina, poširoko dočarana i opisana.
Narodski rečeno, Vulinu se, ušminkano u birokratski rečnik, zamera što nije podvio rep, što nije pod kontrolom i “na dugme” i što mu je do antisrpskog diktata iz Brisela stalo koliko i prosečnom učesniku Zaduge do morala.
Usplahirena opozicija (ne Vučiću, nego državi), potrčala je da tu poslušnost brže-bolje demonstrira preko tajkunskih medija, što luksemburških, što osiječkih, ističući da je sada valjda jasno da nam je Vulin problem na tom putu meda i mleka čiji se kraj ne nanzire.
Otuđeni od građana, oni ne znaju ili su masno plaćeni da ne znaju, ono što prosečan Srbin jako dobro zna – problem je samo što oni tome vide problem. Onaj koga Brisel kudi, taj mora valjati – onaj kome Brisel želi da lupa packe, koga Brisel posipa drvljem i kamenjem, taj zasigurno radi u interesu Srbije i za njeno dobro.
Zato se oko Vulina moramo držati one čuvene Čoline, a sigurni smo da upravo ta pada napamet Vučiću dok čita izveštaje – “ništa ja tu ne bi dir-o”, jer je on i lično i metaforično dokaz preporoda Srbije. Dokaz da je konačno došlo vreme kada briselske ćate, evropske pismonoše, diplomate treće klase i ambasadori ne određuju telefonom sastav Vlade, ni diriguju službama i ne postavljaju dekretom poslušnike koji te službe predstavljaju u njihove ispostave.
Napadi na Vulina zapravo su odraz nemoći i besa, i birokrata i njihovih potrčaka po Srbiji – odakle, bre, vama ideja da budete suvereni, pa da još istrajavate u tome i da drsko odbijate da nam ustupitet nazad vaš suverenitet, a pritom jačate u svakom pogledu i segmentu?
Možda bi baš na tog Vulina mogle da se ugledaju kombi patriote, Jovanović – oslobodilac braće Mazreku, Milica Stamenkovski što sa NDBG ruši vlast, Boško kojeg je Skot onomad ugurao u skupštinu i lažni monarhisti koji su uspeli da se upišu u istoriju tako što su ukrali celu Toplanu u okolini Novog Sada.
Jer, za razliku od njih, delima, potezima i principima zbog kojih u pojedinim momentima nije bio ugrožen samo politički, već i životno, Vulin pokazuje šta je patriotizam u praksi, a ne u demagogiji – šta je borba za Srbiju u realnosti, a ne na flajerima – šta je beskompromisnost u realnosti, a ne u vlažnim snovima.
I baš zato će svaki čestiti građanin Srbije čiji um i srce nisu zatrovani autošovinizmom, ili nisu na nečijem platnom spisku, a takvih nas je velika većina – ove osude doživeti baš kao orden.