Piše: Milorad Кomrakov
FOTO: UNS
Na adrese više tržnih centara u Srbiji ovih dana upućene su poruke o navodno postavljenim eksplozivnim napravama u tim objektima. Usledile su masovne evakuacije građana. Nakon kontradiverzionih pregleda ustanovljeno je da su dojave o bombama bile lažne, a poruke iste sadržine poslate su na adrese tržnih centara – Rajićeva, Merkator centar Beograd, Galerija – Beograd i Delta planet u Nišu i to sa mejl adrese servisa „Protonmail”. Sa istog servisa, koji je baziran u Švajcarskoj, u prethodnom periodu u nekoliko navrata slate su i pretnje Aerodromu „Nikola Tesla” i kompaniji „Er Srbija”.
Ove lažne dojave odnosile su se na avionske letove iz Beograda ka Moskvi. Prema operativnim saznanjima MUP-a Srbije, sve ove pretnje upućene su sa teritorija jedne evropske zemlje i Ukrajine. Кomentarišući ove bezbednosne pretnje, ministar policije Aleksandar Vulin izjavio je da se protiv naše zemlje vodi hibridni rat jer Srbija nije uvela sankcije Ruskoj Federaciji. Na ovaj način nas kažnjavaju. Naveo je da se ovim pretnjama pravi velika šteta našoj ekonomiji i da policija mora da reaguje na svaku dojavu.
Žive li građani Srbije u ratu, a da toga nisu svesni? Ovo pitanje su mnogi postavili posle izjave predsednika Srbije Aleksandra Vučića da se protiv zemlje „vodi hibridni rat”, iako u svom okruženju ne vide trupe i ne čuju eksplozije. Hibridni rat je „veoma složen” i može se voditi bez vojnih sukoba – kaže Arsalan Bilal, stručnjak iz Centra za mirovne studije Arktičkog univerziteta Norveške, za Bi Bi Si na srpskom. „Pored vojnih metoda, koristi se plasiranje dezinformacija, sankcije, mediji i društvene mreže”, objašnjava Bilal.
Pojam hibridnog rata je 2007. prvi je definisao Frenk Hofman, bivši pukovnik američkih marinaca. On je rekao da je to skup „konvencionalnih sposobnosti, neregularnih taktika i formacija, terorističkih dela koja podrazumevaju nasilje, iznudu i poremećaje kriminala”. Termin je počeo masovnije da se upotrebljava posle invazije Rusije na poluostrvo Кrim 2014. godine. navodi se u knjizi „Definisanje hibridnog ratovanja” Džejmsa Vitera.
Rusi su za tu operaciju koristili specijalne jedinice, uticali su na izborne procese i služili su se ekonomskom iznudom, što je označeno hibridnim i upalilo je alarm u zapadnim bezbednosnim krugovima, zapisao je stručnjak iz Evropskog centra za bezbednosne studije „Džordž Maršal”. Civilno stanovništvo i „nevojne pretnje” najčešće su mete hibridnih operacija, što ih razlikuje od tradicionalnih modela ratovanja. Tokom hibridnih ratova plasiraju se netačne informacije kako bi se narušila veza države i njenih građana, čime se priprema teren za „haos i nemire”, objašnjava Arsalan Bilal, stručnjak sa Arktičkog univerziteta u Norveškoj. Ističe i da su ekonomske sankcije postale jedno od „moćnih oružja” za vođenje hibridnih ratova.
Nedavno je plasirana vest preko društvenih mreža da je Avalski toranj bio osvetljen bojama ruske zastave u znak podrške Beograda ruskoj specijalnoj operaciji u Ukrajini, ali je ona ubrzo demantovana, preneo je portal Istinomer. To je bio samo jedan od pokazatelja da se protiv Srbije vodi hibridni rat sa ciljem da Beograd promeni spoljnopolitički kurs. Srbija se suočava sa nezapamćenim pritiskom i pretnjama da uvede sankcije Rusiji zbog situacije u Ukrajini. Međutim, Srbija je odlučila da se ne pridruži sankcijama Rusiji koje su uvele zapadne zemlje, zbog čega je meta hibridnog rata.
Stručnjak za bezbednost Darko Obradović smatra da masovne i organizovane lažne dojave o bombama predstavljaju ozbiljno ugrožavanje bezbednosti. „Stvara se panika na mestima sa velikom koncentracijom ljudi. Prilikom takvih dojava može nastati stampedo, povređivanje tokom evakuacije”, kaže Obradović za „Politiku“.
Prema raspoloživim podacima, server „Protonmail” sa kojeg u našu zemlju stižu lažne dojave o bombama, osnovan je 2013. godine u Ženevi i koristi šifrovanje na strani klijenta da zaštiti sadržaj mejlova i korisničke podatke. Istorija zloupotreba ovog servera je prilično duga. Poznato je da je 2018. jedan tinejdžer upotrebio ovaj mejl kako bi slao pretnje bombom koje su dovele do evakuacija više od 400 škola u Velikoj Britaniji. Godinu dana kasnije, u Belorusiji su vlasti blokirale ovaj servis nakon što su primile pretnje bombom u avionu. Uoči početka ratnog stanja u Ukrajini, Rusija je blokirala „Protonmail” kako bi sprečila serije anonimnih pretnji bombama.
Кao prvi primer hibridnog rata, navodi se sukob između Hezbolaha i Izraela 2006. godine. Hezbolah se u Libanu 2006. godine borio protiv Izraela pomoću dobro obučenih jedinica koje su kombinovale propagandu, konvencionalne vojne taktike i rakete lansirane iz gusto naseljenih civilnih područja, ostvarivši ono što su mnogi u regionu smatrali političkom pobedom. Posebno je karakterističan pristup Hezbolaha u vršenju psihološko-propagandnih aktivnosti, gde su ne samo preko medijskih servisa i SMS poruka, već i preko ukradenih prvobitnih verzija Fejsbuka i Tvitera, širili dezinformacije među sopstvenim i izraelskim stanovništvom. Кao primeri hibridnih ratova u novijoj istoriji su rat u Čečeniji, sa specifičnim čečenskim načinom borbe i gerile, zatim ratovi koje su SAD i NATO vodili nakon 11. septembra 2001. godine, u Avganistanu i Iraku, gde su im protivnici manje oružane grupe koje primenjuju partizanski, gerilski način ratovanja, sakrivaju se među stanovništvom, izvode napade na logističke lance, patrolne rute, ekonomske resurse, u gradovima angažuju snajperiste i samoubice, itd. U ovakvim uslovima, u javni diskurs zapadnih zemalja polako ulazi termin hibridni rat ili hibridne prijetnje.
U Srbiji je ovaj pojam dospeo u žižu javnosti 2019. godine kada je tadašnji ministar odbrane Aleksandar Vulin (2017-2020) u jutarnjem programu RTV Pink pomenuo hibridno ratovanje naglašavajući da se pored hakerskih napada u hibridno ratovanje mogu podvesti i komentari na društvenim mrežama, plasiranje dezinformacija i pravaca koji treba da prikažu zemlju kao lošu i unesu nemir. Mnogi stručnjaci smatraju da je za neutralisanje hibridnih napada potrebno „obrušiti” se na izvore netačnih informacija i kanale i platforme preko kojih se šire, ističe Arsalan Bilal, stručnjak sa Arktičkog univerziteta u Norveškoj. „Sprečavanje širenja dezinformacija je samo deo borbe, jer se tako neće saseći koren problema na duže staze. „Jako je važno vratiti jedinstvo u društvu i ponovo izgraditi poverenje između države i ljudi – to se može postići većom jednakošću i uvažavanjem potreba i stavova građana”, smatra Bilal.