LIČNI STAV

Piše: Vladimir
Prebiračević
U Ukrajini su zarobljeni američki državljani plaćenici i njihova sudbina je pod znakom pitanja. Da li će kao i predhodni zarobljeni plaćenici kojima su vlasti u Donbasu sudile po svojim važećim zakonima biti presuđena smrtna kazna?
Prva dva zarobljenika još nemaju pravosnažne presude ali nova dva ovaj put američka su predmet na sudu za ista ili slična zlodela. Za očekivati je da će presuda u skladu sa zakonom biti takođe ista, najviša moguća.
Reakcije koje smo videli od strane državnih organa Velike Britanije su bile dosta arogantne kako tvrdi ruska strana. Britanci su po svom običaju hladno i arogantno održali predavanje u eseju koju su dostavili ruskoj strani povodom ove situacije. Pozivali su se na to famozno ljudsko pravo na koje se pozivaju samo onda kada je njima u interesu da pritiskaju male i nedovoljno moćne da im se odupru. Ovaj put su po starom dobrom aristokratski podcenjivačkom šablonu i Rusiji našli da drže lekcije. Esej je bio pun toga šta Rusija mora da uradi, kako to da uradi i slična nepoštovanja skrojena u tom malom i nemoćnom papiru punom nazovi evropskih vrednosti.
Amerikanci su sa druge strane danas pokazali da su šokirani. Predstavnik Bele Kuće koji je komentarisao Peskova portparola Kremlja je upravo tako i izgovorio da je šokiran da jedan zvaničnik u Rusiji sugeriše i takvu mogućnost smrtne kazne za ove „izuzetne“ ljude koji su došli sa drugog kraja sveta da pomognu u zamislite čemu: čišćenju ruskog jezika, ruske kulture, ruske istorije, ruske privrede, ruske vojske i ruske države. Usput bi malo rušili Ruske pravoslavne crkve, ubijali sveštenike i igumane, malo bi razarali infrastrukturu, malo pljačkali, malo više ubijali sve u svemu sve ono nakon čega bi se mogli mirne duše pozvati na ljudska prava kada budu uhvaćeni
.
Ljudska prava na koje samo oni imaju tapiju i ljudska prava na koja smo oni imaju prava tumačenja šta to u stvari znači a nema ga nigde gde oni silom zauzimaju teritorije, ekonomije, verske i kulturne prostore u skladu sa svojim nacionalnim interesima za koji svi na svetu moraju da znaju da su bitniji nego nacionalni interesi onih koji žive na tom mikrooprostoru.
Džon Kirbi se mnogo nasekirao zbog situacije u kojoj je svestan da će ovi zarobljeni avanturisti sigurno biti osuđeni na smrt ali mnogo više zato što će kući to izazvati ogromnu negativnu kampanju koja nikada nije u pravo vreme. Razmišlja on o pritisku javnosti kao i onome šta može biti predmet eventualne trgovine da ne kažem razmene.
Osuđeni strani plaćenici su valuta koja ima vrednost u ovoj situaciji i siguran sam da ruska strana neće i izvršiti te smrtne kazne jer je mnogo korisnije dobiti nešto za uzvrat i da ti plaćenici budu od neke koristi kad već nisu stigli da poginu. Mnogi koji su već poginuli nisu bili te sreće da ih ruska vojska zarobi.
Negde se pojavila i informacija kako postoji mogućnost da se zatraže u razmenu srpski haški zatočenici koji su osuđeni i utamničeni zbog suđenja jednom narodu koji je herojski branio evropske i hrišćanske vrednosti u dvadesetom veku dok su ti isti koji šire demokratiju i vrednosti ljudskih prava olovom, uranijumom i raznim vrstama perfidnih ucena.
Možda je ova ideja plod nečije želje i mašte ali je ipak ideja o kojoj bi se moglo i razmisliti
.
Ništa nije nemoguće u današnje vreme. Jer ako ujedinjena Evropa prihvata da se smrzava i gladuje uz ozbiljan pad standarda građana onda ni ovo nije nemoguća misija. Svakako bi usrećilo većinski patriotski deo srpskog stanovništva širom sveta ali i ogroman broj braće u Ruskoj Federaciji koji shvataju zašto je bilo važno zapadu da osudi kompletan državni i vojni vrh Srbije jer je to upravo scenario koji bi čekao Ruse u toliko priželjkivanom porazu i propasti koje im Zapad predviđa. Zapadni lideri kao da su zaslepljeni mržnjom prema svemu što je rusko na isti način na koji su bili zaslepljeni mržnjom prema Srbima. Rusi su na našem primeru s kraja 20. i početka 21. veka mogli videti tačno šta ih čeka. U domaćim medijima mogu se identifikovati oni koji su požurili da traže tribunale za ruske državnike i da prete proterivanjem, hapšenjem i ostalim širokim spektrom u suštini zapadnih vrednosti. Poverovali su u taj propagandni rat zapada i čak i učestvuju aktivno u širenju propagande koja je puna laži i podmetačina koje gle čuda je naš prostor prepun. Podpomognuti sitnim a za naše uslove lepim grantovima šire propagandu svojih poslodavaca ali bezuspešno. Umesto nekog novog zapadnog haškog tribunala za Ruse imaćemo obične sudove u Donjecku i Lugansku a sutra u Hersonu, Harkovu, Zaoporožju, Odesi koji će suditi po zakonu i pravdi.
Zato nije bitno koliko zvuči nemoguće i nije bitno kome je palo na pamet da pusti u medije da li kao spin ili kao plod maštanja ali što da ne braćo Rusi razmislite i o toj mogućnosti. To bi bio mnogo veći udarac za Zapad jer bi napokon morali da ispoštuju toliko proklamovane mantre o ljudksim pravima. Univerzalna pravda bi dobila svoje zadovoljenje bar na jedan simboličan način. Ne sumnjam da će se zapad odlučiti na trgovinu šta god da je predmet trgovine.




